BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Krize i akcize

I to se konačno dogodilo! Predsjedništvo BiH, sa svim svojim srpsko-hrvatsko-bošnjačkim članovima, odlučilo je nakon punih osamdeset dana „raspusta“ održati redovnu sjednicu. Zvanično, to je drugo zajedničko druženje Mladena Ivanića, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića u ovoj godini.

Ostatak vremena proveli su u međusobnim svađama i verbalnim sukobima, a oni upućeniji u atmosferu što vlada u austrougarskoj građevini sa luksuznim trotoarom na adresi Maršala Tita broj 16 svjedoče da samo zahvaljujući višemjesečnom međusobnom izbjegavanju nije došlo i do fizičkog obračuna među „zaraćenim“ stranama.

No, šalu na stranu, iako bi, realno, sve ovo što bh. vlast radi u posljednje dvije godine moglo predstavljati idealnu podlogu za lucidne skečeve davno ugašene „Top liste nadrealista“.

U očajničkom pokušaju ispunjavanja naloga svojih međunarodnih tutora i, preko leđa bh. građana, osiguravanja dodatnih izvora budžetskog novca kojeg prokleto fali, bosanskohercegovački politički elitisti već duže vrijeme svim silama pokušavaju „progurati“ usvajanje Zakona o akcizama koji je, eto, predstavljen kao krucijalni reformski korak na našem trnovitom putu ka EU. U to ime Vijeće ministara BiH održava telefonske i neustavne sjednice na kojim se preglasavaju ministri iz koalicionog Saveza za promjene, mijenjaju se parlamentarne većine gdje opozicioni SNSD odjednom postaje „faktor stabilnosti“, dok istovremeno polovina kluba vladajuće SDA glasa protiv odluka vlasti koju je formalno ustoličila. U svakoj civiliziranoj zemlji evidentne krize parlamentarne većine rješavaju se tako što premijer ( u našem slučaju predsjedavajući Denis Zvizdić) podnese neopozivu ostavku i spakuje kofere. U BiH, međutim, o tome niko ozbiljno ne razmišlja. Odavno nam je, naime, postalo uobičajeno da se ovdje demokratska pravila primjenjuju na vrlo specifičan način pa je tako moguće da jedna te ista stranka, u istom danu i na istoj skupštinskoj sjednici, bude i pozicija i opozicija. I obratno, brale.

Ni u entitetima stanje ništa bolje nije. Nakon što su rasprodali sve što je vrijedilo u Republici Srpskoj, Milorad Dodik i Željka Cvijanović odlučili su proračunsku stabilnost kockarski održavati svakodnevnim zaduživanjima koja već iznose nedopustivih 60 posto BDP-a. Fadilu Novaliću nedavno su odbijenicu za prosjačku pozajmicu svježeg novca uručili i direktori šest javnih (državnih) kompanija u FBiH. Iako ambiciozno i tajno zamišljen, taj je sastanak na kraju rezultirao kao još jedna Novalićeva javna blamaža. Ali i na to smo, je li tako, oguglali od SDA-ove premijerske zvijezde dospjele „iz realnog sektora“…

Nažalost, i uloga predstavnika međunarodnih institucija daleko je od konstruktivne u društvenom životu BiH. Nakon posljednje sjednice bh. parlamenta, brojni zastupnici u Predstavničkom domu javno su svjedočili da su strani emisari vršili neprimjereni (telefonski) pritisak kako bi bila osigurana skupštinska podrška za usvajanje Zakona o akcizama. Nakon što u tome nisu uspjeli, diplomate su se razletile po ovdašnjim medijima preko kojih nam naširoko objašnjavaju kako je za prosperitet svih nas što ovdje živimo baš od neizmjerne važnosti da dobrovoljno sebi probušimo novčanik i skuplje plaćamo gorivo. U današnjem izdanju Dnevnog avaza šef delegacije EU, Lars-Gunar Wigemark, šalje i taktičku poruku u kojoj kaže:“ Naprimjer, Unsko-sanski kanton bi od dodatnih akciza dobio 42 miliona eura, a Tuzlanski kanton 35. Evropske i druge finansijske institucije voljne su finansirati gradnju Koridora 5C kroz konjičku općinu u visini od 172 miliona eura…Dakle, neće sav novac od dodatnih akciza na gorivo ići kroz Koridor 5C, već i na brojne regionalne i lokalne puteve.“ Zaista je zanimljivo da jedan poslovično neinformirani diplomata ( koji se s bh. geografijom, pouzdano, „ni u putu nije sreo“) u svojoj izjavi pominje baš one federalne dijelove Bosne i Hercegovine iz kojih dolazi većina političkih protivnika spornog zakona.

Zato kada Vigemark govori o desetinama miliona eura za Konjic, Tuzlu i Bosansku Krajinu, on ne radi ništa drugo osim što šalje jasnu poruku glasačima predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, obojice Bećirovića-Damira i Denisa, Senada Šepića, Sadika Ahmetovića… da su,eto, najodgovorniji za vrlo izvjesno neusvajanje Zakona o akcizama. „Ako oni odbiju da nas podrže, građani imaju pravo da to znaju. A kad već to znaju, red je da kazne neodgovorne političare već na sljedećim izborima“, mudro rezonuje namazani švedski diplomata. Da nije totalno providna, možda bi se ova podvala mogla smatrati i lucidnom. Ovako, Wigemark ni nakon pune dvije godine svog sve neuspješnijeg sarajevskog mandata šefovima u Briselu neće imati s čim da se pohvali, a nema sumnje da bi upravo usvajanje Zakona o akcizama vlastitom rukom upisao u diplomatsko postignuće ravno onoj čuvenoj briselskoj aplikaciji u Čovićevoj režiji…

Na koncu, red je da i matematički rastjeramo magle oko spornog zakona. Projekcije kažu su da bi u slučaju njegovog usvajanja u budžete dospjelo novih 200 miliona eura koji bi se, kako to tvrde nespojivih, ali združenih, pola vlasti s pola opozicije i Vigemarkom na čelu kolone, uložili u cestovnu infrastrukturu. S obzirom na to da kilometar autoputa u idealnim uvjetima košta oko deset miliona eura, logično je zaključiti da bi na ovaj način bilo izgrađeno tek dvadesetak novih kilometara i to u naredne tri godine. Možda i nije nešto, ali je svakako krucijalno važno za nastavak našeg dostojanstvenog finansijskog propadanja. Pod nadzorom šefa Delagacije EU.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER