BiH ima 14 vlada. Treba ih ukinuti 10

Vlada

Pacijenta kojemu na krevetu piše Bosna i Hercegovina bezuspješno liječe od teške bolesti. Nakon komplicirane operacije u Daytonu prije 22 godine svezali su ga u “luđačku košulju” i pustili na kućnu njegu. Od tada ga međunarodna zajednica drži na infuziji. Jedina terapija su andoli kojima mu snižavaju visoku temperaturu

Piše: Jozo Pavković / Večernji

Nadaju se kako bi, kada padne temperatura, nekim čudom mogao ozdraviti. A stanje je zapravo takvo da pacijentu već odavno treba nova operacija. No, ona je neizvjesna jer nitko ne želi utvrditi točnu dijagnozu. Kada, pak, to učine, shvatit će kako je temperatura bila samo posljedica. A uzrok je čak i nadriliječnicima jasan. Pacijent boluje od (ne)izlječive bolesti zvane neriješeno (hrvatsko) nacionalno pitanje.

Nakon Amerikanca Kleina, svakog europskog visokog predstavnika, i Bilda, i Westendorpa, i Petritscha, i Ashdowna, i Schwarz-Schillinga, i Lajčáka, i Inzka, pitao sam zašto se umjesto andola pacijentu hitno ne urade pretrage. Svi su vjerovali kako će učinkovitije djelovati postojeća terapija. Međutim, pacijent se svako malo otrgne iz “luđačke košulje”. Postao je opasan i za sebe i za okolinu.

Liječnici moraju hitno sazvati konzilij. On već postoji, ali se od osnutka nije sastao. Zove se Vijeće za provedbu mira (PIC) koje čini 55 država. Ono bi trebalo kroz svoj Upravni odbor koji ima 10 članica kontrolirati stanje daytonske tvorevine. Jedna država koja ima dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Već ta formula (1+2+3) generira sve probleme. BiH može biti funkcionalna samo po formuli države s tri, eventualno četiri federalne jedinice. To bi značilo ukidanje Federacije i najmanje deset županija. Umjesto Federacije bile bi dvije ili tri federalne jedinice. Tako bi umjesto sadašnjih 14 vlada bilo Vijeće ministara BiH i vlade triju ili četiriju federalnih jedinica. U hrvatskoj federalnoj jedinici bile bi sve hrvatske općine u Hercegovini i Bosni. Diskontinuitet teritorija bio bi vezivno tkivo države BiH. Unutar (nacionalnih) federalnih jedinica rješavala bi se građanska i pitanja manjina (“Sejdić-Finci”). Jednim potezom bili bi otklonjeni svi problemi zbog kojih tri naroda i građani još nisu izišli iz rata. Nitko se više ne bi bavio nacionalnim, već bi se bavili životnim pitanjima. Narod bi već na sljedećim izborima birao najbolje, a ne kao do sada, zbog straha, nacionalne stranke. I bez nacionalnih federalnih jedinica može se riješiti nacionalno pitanje. Izbornim zakonom treba urediti da je hrvatski narod jedna izborna jedinica. Na takav način institucionalno bi se zaštitio od onih koji mu žele birati predstavnike.

U BiH se uvijek govori o prijevremenim izborima, ali bilo kakve izbore ima smisla održati tek onda kada se usvoje ustavne promjene. Čemu izbori dok se ne riješi funkcionalni ustroj države. Sve će ostati isto. U ovakvom zamršenom bh. sustavu svi najsposobniji svjetski političari postali bi nemoćni. Nasuprot tomu, s federalnim (nacionalnim) jedinicama država bi profunkcionirala. Pale bi međunacionalne tenzije. Ovakav ustroj bi pojeftinio državu za barem 60 posto. Međunarodna zajednica više ne bi bila potrebna. Ured visokog predstavnika bi odmah bio zatvoren, a takvu BiH bi brzo i EU i NATO stavili pod svoj kišobran.

Dakako da će protiv ovakvog prijedloga biti oni koji ne žele uređenu BiH. Osobito oni koji u zamršenom političkom sustavu love u mutnom. U sređenoj državi više ne bi mogli drugima otimati i birati im predstavnike. Više ne bi mogli matematičkim manipulacijama postavljati vlade. Niti bi se pod krinkom građanskog moglo otimati nacionalno. Federalne jedinice ili entiteti poticali bi natjecanje stranaka. Bez straha od prijevara. Ne bi se više Hrvati, zbog zaštite od majorizacije, morali homogenizirati samo oko “stožerne stranke”. Mogli bi se politički pluralizirati. Ako se istakne ovakav prijedlog, unitaristi će vrisnuti napamet naučenu parolu: “Nećemo nacionalistima dopusti nove podjele BiH”. Kao da sada BiH već nije podijeljena. Dežurnim domoljubima treba kaos.

Parasustav iz Sarajeva obmanjuje europske međunarodne dužnosnike da su Hrvati najveći problem zemlje jer njihovo navodno traženje “trećeg entiteta” najviše potkopava stabilnost i temelje države. Čak su i skovali planove, a neki njihovi međunarodni glasnogovornici spremno su prihvatili kako je ustavna apelacija o ravnopravnosti Hrvata problem te da je treba do kraja relativizirati. Upravo ovo je, po njima, izvor problema, a on se sastoji u pragmatičnoj procjeni dijela međunarodnih birokrata kako ne treba “kvariti” dvoentitetsku ljubav jer su tu treći (Hrvati) problem u matematičkoj jednadžbi. Istina je daleko od jednoga i drugoga. Takvo ignoriranje stvarnih problema u BiH dovelo je do rata devedesetih, a sadašnji nepomirljivo suprotstavljeni koncepti unitarizma iz Sarajeva i separatizma iz Banje Luke nisu ništa bolji u pogledu budućnosti zemlje. (Hrvatski) federalizam, kao središnji put, jedino je svjetlo na kraju tunela u odnosu na sadašnje stanje koje sve više vodi u sirijski, arapski ili ciparski scenarij.

Kako bi dekonstituirali Hrvate, međunarodni predstavnici i bošnjački parasustav od Daytona do danas učinili su Ustav Federacije neprepoznatljivim. Pretrpio je velike promjene. Od 1994. pa do kraja 2005. ukupno je doneseno 108 amandmana. Najveći dio njih, a osobito oni koje su nametnuli visoki predstavnici u BiH, u bitnom je izmijenio temeljna načela Ustava. Većina ih je na štetu Hrvata. Upravo ovim amandmanima otvoren je put za stvaranje FBiH kao bošnjačkoga entiteta. Povod Petritschevim i Ashdownovim amandmanima bila je odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda. Ona je zloupotrijebljena kako bi se dekonstituiralo malobrojniji narod. Evo samo jednog primjera.

Dom naroda se do 2000. sastojao od 60 izaslanika. Po 30 Hrvata i Bošnjaka. Odluke su se donosile natpolovičnom većinom svakog od nacionalnih klubova. Međutim, “sarajevski” stratezi su uz blagoslov međunarodne zajednice smislili plan kako razvlastiti Hrvate. Uz hrvatski i bošnjački klub dodali su i srpski, plus sedam “ostalih”. Nacionalne klubove su smanjili s 30 na 17 izaslanika. Za imenovanje predsjednika, a time posredno i Vlade FBiH, umjesto polovine, potrebna je jedna trećina. Dakle, šest izaslanika iz hrvatskog kluba. Time je omogućeno da se simboličnom manjinom može izabrati vlast. Štoviše, izaslanici ne moraju biti Hrvati. Dovoljno se tako predstaviti.

Tendenciozno je određen i broj izaslanika koje daje svaka od 10 županija. Primjerice, Goražde i ta županija, u kojoj slovom i brojem žive 23 Hrvata, daju jednog izaslanika, koliko i cijela Posavina u kojoj je četrdesetak tisuća Hrvata. Stotinjak tisuća Hrvata iz zapadne Hercegovine u Domu naroda predstavljaju samo dva izaslanika. Dakle, glas u Goraždu vrijedi nekoliko tisuća puta više nego u Širokom Brijegu. To najzornije pokazuje kako je obespravljena hrvatska većina.

“Lešinarima izbora” ovakvim pravilima ostavljen je širok prostor za ulov. U potrazi za plijenom ne trebaju se iscrpljivati u većinski hrvatskim, nego u bošnjačkim županijama. Ako proguraju na izborima po jednoga svoga Hrvata iz Goražda, Bihaća, Sarajeva, Tuzle i dva iz Zenice, eto ih šest. Imaju kapitalce za jednu trećinu hrvatskog kluba. Receptom smišljenim u kuhinji bošnjačkoga SDP-a mogu uspostaviti vlast bez legitimnih Hrvata. I upravljati političkim procesima te stotinama milijuna maraka. Uzalud je što Hrvati okupljeni oko Hrvatskog narodnog sabora mogu imati 90% glasova. Čak i da dobiju 100% hrvatskih glasova, teoretski mogu imati samo 11 od 17 izaslanika. Tada ne znače ništa jer bošnjačke stranke sa svojih šest Hrvata mogu upravljati hrvatskim Domom. Njihov unitarizam jednakom strašću provode i desne i lijeve stranke. Čak je ljevica radikalnija. Bez ikakvoga srama žele Hrvate potpuno obeshrabriti. Sve otvorenije provode plan “BiH bez Hrvata do 2050.”. Umjesto njih planiraju naseliti Arape.

Ovakva diskriminirajuća, komplicirana i nesređena država pomažu im u tom projektu. Strancima je idealna bauštela. Ako se ustroji, kuda će deseci tisuća činovnika domaće i strane administracije. Što će oni raditi?! Postoje stotine nevladinih organizacija koje simuliraju razvoj civilnog društva. Njih oko 70 tisuća. Hoće li se moći integrirati u sustav kakav nisu zagovarali?! Tisuće stranaca rade na provedbi Daytona. Kuda će ako se provede?! Stotine tisuća je zainteresiranih da se pacijenta još jače sveže u “luđačku košulju”. Jer, kada ozdravi, oni ostaju bez posla. Zato će svi zajedno uvjeravati neinformirani svijet kako se ne može ništa promijeniti. Samo neka šalju novac za već odavno najskuplji poslijeratni projekt u svijetu. Nemirna Bosna je unosni svjetski biznis!

Jedini za izgradnju moderne, europske BiH su Hrvati. Srbima ne treba jer imaju svoj entitet (RS). Bošnjaci su također Federaciju pretvorili u svoju državicu. Hrvati, kao najmalobrojniji narod, boreći za svoju institucionalnu zaštitu ujedno jačaju i svoju domovinu (BiH). Matična (RH) mora im jasnije pomoći. U sinergiji Hrvati s obje strane granice, kao nositelji europskih vrijednosti, jedini mogu izgraditi europsku BiH i tako sačuvati svoj narod.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER


>>> PRATITE NAS! DRUŠTVENI SMO! FACEBOOK & TWITTER <<< ________________________________________________________________________________________