Da li mladi i školovani ljudi u ovoj zemlji, vide sebe na radnim mjestima za koje su se godinama obrazovali? Da li će im ova zemlja ponuditi nešto pozitivno i korisno doglednoj budućnosti?

U postratnom periodu evidentan je veliki broj mladih i školovanih ljudi koji napuštaju svoju zemlju u potrazi za egzistencijom. Dolazeći u druge zemlje, naši mladi prihvataju posao koji im se ponudi i ne biraju šta je za njih, a šta ne. Od tih poslova koji rade oni stvaraju sebi uslove za život i osnivanje porodice. Vremenom, oni dolaze do svojih ciljeva tj.do radnog mjesta za koje su se školovali.

Piše: Lamija Bektaš

Na tim radnim mjestima za vrlo kratko vrijeme dokazuju kao veliki znalci svog posla i veliki stručnjaci. BiH je jedna zemlja koja se može ponositi svojim stručnjacima, jer naša zemlja ima jako dobre i priznate univerzitete i škole, što je dobar osnov za start mladih u život.

Šta učiniti da mladi i obrazovani ljudi ostaju ovdje, da li je za njihov odlazak krivo društvo, vlast ili ekonomska situacija? Imajući u vidu da BiH ima dobar geografski položaj i da je potencijal ove zemlje ne iskorišten, počnimo od samog turizma i prirodnog bogatstva dolazimo do zaključka da nam je sve servirano kao što su nam i tvornice raznih djelatnosti zapuštene i prazne, a nekada su to bili giganti.

Nameće se pitanje, kako da, primjera radi jedna tvornica, ali i jedina u BiH koja se bavi proizvodnjom deterdženta ne radi, a ima uslove za to. Nekada je bila jedina poznata i priznata u regionu. Ta tvornica treba pravnike, ekonomiste, komercijaliste, vozače , električare i sva druga zanimanja koja naši ljudi posjeduju. Odgovornost za ovakve nehatne postupke svakako treba da snosi vlast, zbog koje i mladi ne vide svoju budućnost u ovoj zemlji. Svi mi u svojim gradovima imamo po nekoliko primjera takvih firmi i preduzeća koja sa malo volje i ulaganja mogu pokrenuti proizvodnju i zadržati mlade u BiH.

Postavlja se pitanje ili pitanja: Da li je neko odgovoran za propast pojedinih tvornica ili neko smatra da Bosanci i Hercegovci, primjera radi nisu potrošači deterdženta, mlijeka, obuće ili konfekcije ili su dali priliku zemljama u regionu da napune naše prodavnice svojim proizvodima. Ovo zadnje je sigurno tačno i pojedinci su za to dobro nagrađeni.

Šta nam preostaje, odakle i od koga krenuti, šta učiniti? Bezbroj je pitanja, a odgovora nigdje. Dvije decenije ne donose pomak koji bi ostavio mlade u svojoj zemlji i pod svojim nebom.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER