MOONLIGHT – Film koji će nas natjerati da budemo bolji

Moonlight

Pokretne slike skoro uvijek nastaju s prokletstvom koje im nameće da prvenstveno budu lahko probavljive i usputno poučne. Ali, čak se i danas u mraku kina desi poneko čudo. Svjetlo padne na platno, prizori se počnu smjenjivati pred očima koje više ne trepću, svijet izvan mračne sale nestane i priča koja svakim novim kadrom uvlači u sebe postaje jedino bitna. Takav je Moonlight

Piše: Muhamed Osmanagić za STAV

S budžetom od samo 1,5 miliona dolara, ovogodišnjem dobitniku Oskara za najbolji film nije preostalo ništa drugo osim učiniti ono zbog čega se dobri filmovi i prave – postaviti pitanja. Neće Moonlight tako lahko ostaviti na miru svoje gledaoce. Opsjedat će one koji su mu posvetili 111 minuta života dok piju jutarnju kahvu, čitaju mail ili se igraju s djecom. Izazvat će suosjećanje i natjerati one koji za gledanje filmova koriste srce koliko i oči da se zapitaju koliko teškoća prouzrokuju drugim ljudima. Moonlight će učiniti da oni koji mu se posvete postanu bolji ljudi.

Kako to film režisera Barryja Jenkinsa ulazi pod kožu i tu ostaje još dugo nakon gledanja? Snimljen s novcem koji neki filmovi potroše u samo jednoj sekundi, i dalje se ne uspijevajući primaći dodjeli Oskara ni za korak, pravo je čudo šta su sve uspjeli postići ljudi zaslužni za nastanak ovog kinematografskog čuda. Moonlight je nominiran za Oskara u ukupno osam kategorija, a na 89. dodjeli nagrada Američke filmske akademije osvojio je zlatni kip za najbolji film, najbolje adaptirani scenarij i najbolju sporednu mušku ulogu.

Veliki broj nominacija i osvojenih nagrada te izrazito mali budžet jasan su znak da su na stvaranju filma radili ljudi koji odlično znaju i vole svoj posao. Režija, zvuk, fotografija, izbor glumaca, apsolutno sve funkcionira besprijekorno i služi samo jednom – da priča bude prenesena na platno što bolje. Ali i storija o samom nastanku filma je posebna. Prije nešto više od petnaest godina, neprofitna organizacija “Borscht Corp” željela je da Tarell Alvin McCraney, glumac i pisac pozorišnih komada, napiše scenarij za predstavu koja će za temu imati “moderne priče iz Miamija”. McCraney je tada ispisao predstavu In Moonlight Black Boys Look Blue, ali njegova vizija nije se poklapala s onom koju je imao “Borscht Corp” i scenarij nikada nije zaživio na pozorišnim daskama.

Na svu sreću, desilo se nešto sasvim drugo. Rukopis je došao do Barryja Jenkinsa, režisera koji je nakon svog prvog filma zapao u krizu, ali je i znao prepoznati veliki potencijal priče koja mu je dospjela u ruke. Mnoge sličnosti povezuju McCraneya i Jenkinsa. Odrasli su u Liberty Cityju, dijelu Miamija u kojem je i smještena radnja filma, istih su godina, a majke su im bile teški ovisnici o drogama. Iako se do dana kada su počeli sarađivati nisu poznavali, njihovo je ostvarenje iz backgrounda koji dijele profitiralo mnogo.

Moonlight je poseban po onome o čemu govori, ali i po načinu na koji to čini. Tri odvojena segmenta u filmu pripovijedaju o istoj osobi koju u svakom poglavlju utjelovljuje drugi glumac (i svi su izvanredni). Little je uplašeni dječak koji ne funkcionira u grupi i na meti je vršnjaka. Nadimak koji nastoji skinuti sa svojih pleća ujedno je i naziv prvog poglavlja u trodijelnoj strukturi priče.

Kada usamljeni Little upozna Juana, lokalnog dilera koji mu pomogne, pruži utočište i povremeno sklonište od majke ovisne o drogama, dječak prvi put u životu osjeti kako je to imati oca i osobu pred kojom bez straha može pokazati svoju ranjivost. Mahershala Ali, prvi muslimanski glumac koji je podigao Oskara dobijenog za ulogu Juana, nikada nije glumio bolje i odnos između samouvjerenog dilera i ranjivog dječaka bio je temelj na kojem će film do kraja graditi kompleksnu priču.

Drugi dio prati Chirona, tinejdžera koji sada protiv sebe ima okolinu svjesnu njegove seksualnosti prije nego je on sam bio svjestan, i majku čija je narkomanska zavisnost otišla van kontrole. Chiron će pokazati snagu svog karaktera, ali već idući segment priče prikazat će cijenu koju je zbog toga morao platiti. Mršavi tinejdžer postao je u trećem dijelu filma mišićavi bivši zatvorenik s nadimkom Black, što je i naziv posljednjeg poglavlja. Ono što su Little i Chiron neuspješno pokušavali, Black radi s lahkoćom. On pred svijet postavlja fasadu žestokog momka koja u unutrašnjosti krije nikada usamljenijeg i više preplašenog čovjeka.

Moonlight je film o homoseksualnosti, o tome kako je biti tamne boje kože i živjeti ondje gdje niko ne želi tvoje prisustvo. Ali bio bi grijeh ne pogledati dublje i shvatiti da to nisu ključne teme koje film istražuje. Mogao je Moonlight biti i o sirijskoj djevojčici daleko od svog doma, o Zlatanu Ibrahimoviću među zajedljivim švedskim dječacima, o svakom čovjeku sputanom okolinom i društvom koji mu brane da procvjeta. Film je to o bolnoj, ali vrijednoj potrazi za samo jednom osobom pred kojom će se biti iskren i otvoren do kraja. Osobom koja će bez predrasuda i straha pogledati u dušu drugog čovjeka ostavljenu na mjesečini.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER


>>> PRATITE NAS! DRUŠTVENI SMO! FACEBOOK & TWITTER <<< ________________________________________________________________________________________