Iako su nas ovih dana, kao i svake godine, iznenadile snježne pahuljice, to nikako ne znači da već sljedeće sedmice nećemo uživati u suncu, blagim porastom temperatura i ljepotama behara…

Međutim, Ramo i Salko će tople dane teško podnositi, ali ne zbog vrućina nego zbog svega onoga što je nekad sramota bila, a sada, danas, prijeko potrebno ako u društvu želimo biti prihvaćene. O čemu se radi, pročitajte u nastavku i recite nam, da li se slažete.

RAMO: Es-Selamu ‘alejkum, Salko.

SALKO: Ve ‘alejkumu-s-selam, Ramo.

RAMO: Đe si, Salko, stani, deder, malo, i egleniši mi je l’ i tebi plaho ugrijalo?!

SALKO: Uh… šuti, moj dobri Ramadan-beže, jašta je neg’ ugrijalo, ama sve gori i žeže, a, eno, butum svi u debelu hladovinu bježe.

RAMO: I ja sam to, ašićare, skont’o i zapazio, pa ti nijesam nikako iz hladovine izlazio, otvorimo ‘vako ja i moja sijeda Fata, sve butum pendžere i sva kućna vrata, pa siđemo u prizemlje odozgore sa sprata, ne bi l’ nekako ovog ljeta živi ostali, jer, brate, ova vrućina, ašićare, sve pali! A mora da si zbog sunca stavio te naočali?!

SALKO: Nijesam zbog sunca, moj ahbabu i brate, već zbog drugijeh belaja koji me prate!

RAMO: Ama, kakve si to im’o belaje i muke, dok si naturio te mrke, crne đozluke?! Sad mi više, ličiš na italijansku mafiju, nego na Salku, mog jarana i komšiju, eto, izgledaš k’o da si kren’o na morsku plažu, đe te ono raznijem uljima trljaju i mažu, a one rospije butum svoje tijelu narodu izlažu!

SALKO: E, uprav’ zbog toga sam i kupio ove crne đozluke, da skratim sebi ove belaje, đunahe i muke.

RAMO: Estagfirullah, Salko, šta mi to besjediš, da nijesi, možda, na džine uspio da udariš,
ja l’ si na sihire nabas’o, ne do Bog, šta ovo, ljudi, bješe od komšije mog?!

SALKO: Ama, jok, nijesam ih stavio da iđem na plažu, đe one golišave svoja tijela i zinete izlažu, već sam stavio ove mrke, crne sunčanice, da u svojoj rođenoj čaršiji zaštitim lice, i da s njima od đunaha sačuvam svoje oči, jerbo mi ljeti namah pritisak plaho skoči, kad viđam ove ženske, i stare i mlade, kako se oblače, šta čine i šta rade!

RAMO: I, k’o đoja, kad te crne cvikere staviš, onda se pravi mu’min i pobožnjak praviš, i više ti, onda, oči za ženskinjem ne lete, pa jih, onda, ne mjeriš od glave do pete?!

SALKO: Uh… tobe ja Rabbi, Ramo, ne budi dijete, nikada ih nijesam mjerio od glave do pete. ll’ mi nekako bolje paše, godi i štima, u ovijem mrkim, crnim cvikerima, belćim, kroz njih nije slika prava, pa se u njima sve, ašićare, ne odslikava!

RAMO: Jah… eto kakav je tuhafli vakat nast’o, pa ni stari dedo u njemu nije miran ost’o. Eto, jučer kad sam naiš’o ovom svojom džadom, iš’o sam za jednom curom plaho, brate, mladom, aman ja Rabbi, da vidiš kako se samo ona kreće, a na njoj ima samo jedna krpica od odjeće, eto, ja svojoj Fati, moram ti ovo iskreno reći, u toj krpici ne bih dao ni u krevet leći, a ona cura, eto kakav ti je sad vakat i moda, u toj krpici, gotov’ gola, po čaršiji hoda!!!

SALKO: Uh… uh… Ramo, eno ti u školi moje unuke, čak, gotov’ kod svake cure se vidi, bilesi, i pupak! Koja cura ti danas prekrije, k’o insan, svoja leđa, namah počne druge po čaršiji da ljuti i vrijeđa, a koja se drzne pa danas svoj pupak pokrije, namah joj se čaršija, tako zaostaloj, smije, pa mora, jadnica, od njih da se skriva i krije, baš k’o da nije, ne do Allah, čitava i zdrava, nego da je bolesna, zaražena i šugava!!!

RAMO: Eto, pogledaj, ahbabu, ovog evropskog ciganluka, i, ašićare, ovog njihovog moralnog poganluka, Francuska zabrani u svojim demokratskim školama, da se nosi skladna odjeća i muslimanska mahrama, a svim silama podstakoše ovu duhovnu sirotinju, skidanje odjeće i ovu hajvansku golotinju!!!

SALKO: Bilesi je sada i svakom ahmaku skroz jasno i vidno, da i hajvan repom prekriva svoje mjesto stidno, a ova ti moderna žena dvadesetog vijeka, jedva nekako izdrži i na jedvite jade dočeka, da vrući mjesec juni, juli i avgust nastane, pa da svoje tijelo drugom izloži i dadne, i, evo, ovijeh mjeseci najveća izložba cvjeta, izložba ženskog tijela, diljem čitavog svijeta, pa se sva dunjalučka galerija na to svela, da u njoj bude izlaganje ženskoga tijela.

RAMO: Aferim, Salko, moram ti priznati, brate, i ja, da je ova pijaca ženskog tijela postala najjeftinija! Skuplji je i kupus, i grah, i krompir i salata, od ženskih ruku, nogu, pupka, leđa i vrata!

SALKO: Ama, zato sam ti ja ove crne cvike i natak’o, ne bi l’ nekako od ovijeh zijanćera umak’o, al’ će mi biti, bezbeli, teško, svakako!

RAMO: Jakako… dakako… sve je krenulo naopako!!!

Šefik Kurdić (“Egleni Rame i Salke”)

Bosni
FOTO: Wikipedia.org

Šefik Kurdić je bosanskohercegovački teolog na polju hadisa i da’we. Rođen je 6. aprila 1958. godine, Piljužići kod Tešnja. Napisao je 33 vlastita djela, a učestvovao je i u prijevodu više djela sa arapskog na bosanski jezik. Učesnik je naučnih konferencija u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Održavao je predavanja širom svijeta i učestvovao u emisijama na domaćim i inostranim radio i TV stanicama. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada.

Od 1990. u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Kolumbiji, Panami, Turskoj i drugim zemljama, održao je preko 4.000 predavanja, tribina, hutbi i vazova, te preko 800 emisija na radio i TV gostovanjima. Na radiju Naba, u serijalu “Islam i mi” kojeg je vodio i uređivao osam godina, održao je preko 420 emisija.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER