FOTO: Klix.ba

Rafting je vrsta sporta, obično na rijeci, gdje se grupa ljudi (između 4 i 10) spušta gumenim čamcem niz riječne brzace s ciljem uzbuđenja, avanture i druženja. Iako spada u skupinu ekstremnih sportova, rafting je prvenstveno vid sportske rekreacije.

U većini slučajeva raft ima i skipera (vođu, upravitelja čamca, kormilara, op. a), koji sjedi na krmi rafta i kormilom ili češće veslom upravlja i navodi raft kroz riječne brzace. Svaki putnik u raftu (rafter) opremljen je veslom, zaštitnim plutajućim prslukom i kacigom. Precizne upute daju se početnicima, obično turistima, kojih se moraju striktno pridržavati tokom raftinga.

U blizini Konjica, uzvodno uz Neretvu, nalazi se malo selo Džajići koje je nadaleko poznato po raftingu na rijeci Neretvi, koji se u većini slučajeva završava upravo u njemu. Možda i najveća atrakcija sela je dobro poznati Džajića buk, najzahtjevniji i najzabavniji buk na Neretvi i posljednji koji se treba savladati na putu ka krajnjem odredištu. Malo izvan sela se nalazi i najpoznatija i najposjećenija plaža koja je mjesto odmora mnogih lokalnih ljubitelja plivanja, ali i turista.

Mladi ljudi, budući skiperi moraju proći obuku kojom se osposobljavaju za ovu vrlo odgovornu dužnost. Oni prolaze praktični dio vježbe na vodi, kao i teorijski dio kroz obuku o pružanju prve pomoći unesrećenima ukoliko dođe do neke nezgode poput prevrtanja čamca.

“U nekim situacijama rafting zna biti opasan, a dosta toga zavisi od vremena. Uglavnom sve prođe bez problema. Naš je zadatak da ljude pripremimo, smirimo i objasnimo im osnovna pravila raftinga. Ako se dođe bez straha, manje su šanse za nezgodu”, kažu budući skiperi.

Momci ističu kako ih loša ekonomska situacija u državi vrlo često tjera da se bave ovim poslom, pa tako u ovaj svijet ulaze “trbuhom za kruhom”. Za rafting su najviše zainteresirani stranci, a kažu kako imaju najviše Arapa iz Kuvajta i Dubaija.

Sead Đapo iz Jablanice, hitni medicinski tehničar, drži obuke mladim skiperima za pružanje prve pomoći.

“Budući skiperi moraju znati na koji način da pruže prvu pomoć kod lomova ruke, noge, kičme, kod disanja, zastoja srca… koji su od vitalnog značaja za život unesrećenog…”, kaže on i dodaje kako su najvažnija stvar u pružanju prve pomoći živci.

“Panika čini čuda i ne pomaže, paničara uvijek odstranjujemo iz grupe, takvi tipovi niti su za rafting, niti za planinarenje. U takvoj ekipi uvijek mora postojati neki vođa, iskusniji i stariji, koji će dirigovati ostalima. Paničar napravi belaj i pometnju, utječe i na druge i potrebno ga je odmah odstraniti iz grupe”, pojašnjava Đapo.

Nakon odslušane obuke skiperi dobijaju uvjerenje, a potom odlaze na polaganje ispita u kapetaniju gdje dobiju certifikat da su osposobljeni za skipera.

Zijad Salihamidžić je trener mladih skipera i jedan od najstarijih na rijeci Neretvi, a svo svoje dugogodišnje iskustvo ima želju da prenese na mlade. U razgovoru za Klix.ba kaže kako je sigurnost ljudi najvažnija, a skiperi moraju znati kako da pruže prvu pomoć.

“Na prvom mjestu je sigurnost ljudi koje on taj dan prima, no u obuci uvijek kažemo – čuvaj sebe, jer on u svakom trenutku mora biti u stanju pružiti pomoć drugima ukoliko se nešto desi”, kaže ovaj trener.

Ističe kako moramo cijeniti prirodne ljepote i rijeke koje Bosna i Hercegovina posjeduje.

“Sve naše rijeke su predivne, svi naši ljudi koji čine rijeku su najbolji, najpozitivniji ljudi. Tu dušu u BiH treba ponuditi onima koji žele da dođu i vide tu BiH. Mi ljudi smo sastavni dio te BiH, jer smo srasli sa tom prirodom. Ima turbo idiota koji hoće da nam unište ovu ljepoticu, ali mi ekolozi nastojimo probuditi svijest kod tih ljudi da ovu božansku rijeku Neretvu ne potope i pretvore u neki dolar, marku ili drugu valutu, a da nam dušu zapostave. Neretva je duša čovjeka”, poručuje Salihamidžić.

Džajića buk na četiri lokacije nudi različite sadržaje: ugostiteljske usluge, rafting, obilazak Titovog bunkera koji je pretvoren u muzej, kamp na Boračkom jezeru te hiking pod imenom “Putem šverca duhana”, stazom koja se ranije koristila za distribuciju duhana proizvođača iz Hercegovine prema Bosni, kada je selo Džajići služilo za odmor i konak, a seljani su pomagali pri prelasku Neretve ka Bosni. Ove godine su počeli nuditi petosatno krstarenje Jablaničkim jezerom brodom Šeherzada uz kupanje i roštilj.

Kasim Džajić, vlasnik objekta Džajića buk, kaže kako najviše gostiju dolazi iz Mađarske.

“Mađarska već drugu godinu vodi. Do 1. maja smo imali rezervisanih više od 500 aranžmana raftinga s noćenjem. Iznenađeni smo time da dolazi dosta Mađara koji nikad prije nisu bili u Konjicu”, kaže Džajić i dodaje da kako su odlični gosti.