ONO O ČEMU SE ŠUTI! BIH je jedan veliki Agrokor. I već je počela jesti samu sebe

BiH

U BIH su političke teme i više nego dostupne. No siva zona BIH jeste njena ekonomija. Kako uopće opstaje BIH? Kako je moguće da živi društvo koje je toliko politički trusno i tjera od sebe svakog ulagača? Što domaćeg što stranog

Odnedavno je u BIH krahirao mirovinski sustav. Samo se o tome šuti. U svakoj normalnoj zemlji to bi bila udarna vijest.

Mirovine koje primaju, što redovno, što lažno umirovljeni, ne mogu se puniti iz mirovinskih uplata produktivne radne snage. Te je država stoga posegnula u PDV riznicu. Što će reći , da se doznakama od PDV-a, koje bi se morale ulagati u razvoj i u živu ekonomiju, u budućnost, plaćaju mirovine umirovljenicima, koje redovni mirovinski fond ne uspijeva isplatiti. Prošlost jede budućnost. Uzimanjem iz PDV riznice, BIH , da bi preživjela, kao aparat, ukida tisuće potencijalnih randih mjesta. Nema novca u opticaju, nema razvoja ekonomija. Država koja svoj ekonomski napredak temelji na potrošnji iz mizernih mirovina odavno je ekonomski mrtva država.

Ukratko BIH je, doslovno, počela jesti samu sebe.

Kako je uopće do sada opstajala ekonomija BIH?

BIH je , i tu se svi slažemo, potpuno nefunkcionalna država. Politička trusnost , stalne prijetnje i teške teme, generiraju ekonomsku slabost države.

Kao takva tjera svoju djecu daleko od sebe. Djeca rade vani. Šalju novce. To je sirov novac. Koji dolazi BIH kao poklon. Od nesreće BH djece. Ti ljudi šalju milijune rodbini. Rodbina troši te novce. Na njih plaća PDV. PDV ulazi u sistem. Od tog se plaća državna administracija i sada po najnovijem – mirovine. Ako nismo krivo čuli, nadamo se da jesmo, Novalić je prije par dana izjavio kako se ti novci koji dolaze izvana moraju dodatno oporezovati. Ako je on to izjavio, nadamo se da nije, on bi morao pod hitno dati ostavku. Jer to reći, može samo netko tko ne poznaje osnove ekonomije. Naročito takav netko ne bi smio biti premijer.

Što od BIH ima čovjek koji radi u Njemačkoj i šalje pare u BIH? Nema apsolutno ništa. On je njen darivatelj. Što bi on, koji još dariva BIH toj istoj zemlji plaćao porez na poklon koji joj šalje?

Novi val iseljavanja iseljava cijele obitelji. Pa tako novci sve manje dolaze u BIH. Stoga će iznos koji se bude uzimao iz PDV riznice za namirivanje mirovina biti sve veći.

BIH će stoga od MMF-a morati tražiti još više novaca. Da bi hranila samu sebe. Produktivne radne snage u njoj bit će sve manje. A političari će biti sve nervozniji. Jer će im standard nužno morati pasti uz povećano socijalno nezadovoljstvo.

U tom kontektsu treba gledati sve radikalnije istupe sarajevske ljevice. Izbori se bliže, potrebno je osugirati fotelju i nove 4 godine ljenčarenja. Stoga se ne preza ni od spominjanja puškaranja. Oni koji nikada puške uzeli nisu prijete puškaranjem. Kaos je i takvima fotelja. Briga ih za nesreće, za tisuće onih koji iseljavaju. Važno je osigurati hljeba bez motike.

Trenutak kada nastupa ekonomski krah u BIH je trenutak kada MMF kaže – više niste kreditno sposobni. Kada dotacije iz dijaspore postanu premale za vraćanje kredita.

Uz zaduženost idu kamate. Iako se govori kako BIH ima malu zaduženost, u javnost se pušta samo priča o vanjskom dugu države. No ukupan bruto društveni drug se krije. Dok druge države u susjedstvu objavljuju podatke o bruto društvenogm dugu. Koji je znatno veći. Primjerice ako neki BH građanin ili tvrtka uzmu kredit vani i taj iznos ulazi u brutto drušveni vanjski dug. Koliki je brutto društveni dug BIH? Taj podatak teško ćemo dobiti, piše Poskok.info

Kako ćemo znati da je BIH , kao sistem totalno pukao. To će biti trenutak, kada će političko Sarajevo, postati naglo nagodno, potpisavat će sve, doslovce sve, samo da sistem preživi. Godine ugodnog življenja bit će prošlost. Bankrot će biti pred očima. Nudit će se sve što je do sada bilo nedopustivo samo da aždaja zvana BH administracija preživi. Jer nikog neće pogoditi slom državnog aparata kao parazite ugurane u kantonalne državne i federalne institucije. Kojih je u Sarajevu na desetke tisuća, posljedično preko 200.000 Sarajlija živi direktno od državnog, kantonalnog i federalnog aparata.

Svaki prijedlog BIH, pa i federalizam, naglo će postati simpatični. Samo da se standard održi. I kontrola institucija. Poželjet će drumovi Turska, no Turaka nigdje biti neće.

Rješenje u austraskom modelu?

BIH je danas osim tronacionalne podjele podijeljena na Gornje i Donje. Na Povlaštene i Nepovlaštene. Gornji su svi uposleni u državnim službama. Imaju jača radnička prava. Premda možda i skromna, oni žive dostojanstvenije nego ogroman sektor uposlen kod privatnika. Oni uposleni kod privatnika jednim dijelom su među Gornjima, jer su super plaćeni, no veći dio je među donjima. Praktički su prijavljeni na minimalac i izrabljeni na dnevnoj bazi. Totalno dno društva čine ljudi koji rade na crno. Proizvode na crno. Rade u poljoprivredi i sl. Dakle proizvode novu vrijednost, stvaraju kapital, no nisu dio sistema. Niti imaju što od sistema. Tu spadaju i oni koji rade vani. Za BIH oni nisu dio sistema ali njihov kapital ulazi u BIH sistem.

Donji u BIH hrane Gornje. Realna ekonomija gradi fiktivnu ekonomiju. Parazite državnog sustava kojih je u BIH previše.

Kao država koja ima specifično ogroman dio radnika na crno, ili nezaposlenih, koji na neki način privređuju i stvaraju realnu novu vrijednsot, dakle država im nije osigurala pravo na rad i koja ima ogromnu dijasporu i doznake iz dijaspore te s druge strane kao društvo s ogromnom državnom administracijom, koja živi poprilično parazitski u odnosu na realan sektor, BIH bi trebala razmisliti o ukidanju dosadašnjeg konzervativnog mirovinskog sustava. Mirovina ne bi bila vezana za staž, nego za ukupnu potrošnju.

Pojednostavljeno, ako ste zaradili 100.000 eura koje ste potom potrošili u BIH, vi kao građanin BIH već time štedite za mirovinu. U praksi to bi značilo da bi netto iznos plaće bio povećan za preko 55%. Građani bi više trošili. Od količine potrošnje ovisila bi vam mirovina. Ukratko trošiš više, imao bi veću mirovinu.

Sistem koji generira potrošnju je ekonomski kudikamo perspektivniji za ravoj od ovakvog sistema. A u konačnici svi građani bi bili ravnopravni. Ne bi jedni radili za mirovine drugih, nego bi i čovjek, koji svojoj obitelji šalje 3000 eura mjesčeno iz Njemačke imao neke koristi od tog novca. Ili njegovo dijete. Ukratko Vaše dijete bi svojom potrošnjom u BIH štedilo od malih nogu.

U Australiji, pravo na mirovinu nemaju ljudi visoke klase. Smatra se da netko tko sa 65 godina ima par kuća koje renta, i ima ogromnu ušteđevinu nema pravo na australsku mirovinu jer mu je australsko društvo osiguralo da se obogati. Mirovina je sama po sebi socijalna kategorija. I namijenjena je običnim slojevima građana.

Ako ovakav sistem opstane BIH će postati najtužniji starački dom u Europi. Na kraju bi u njoj mogla ostati samo administracija, koja bi čekala da joj netko uplati pare, kako bi stekla mirovinu. No takav sistem ako opstane bit će pravo ekonomsko čudo.

Trenutak, u kojem država, uzima iz PDV kase, kako bi nahranile umirovljenike, jasan je znak za alarm i promjenu sustava.

Na koji naravno nema tko reagirati. Jer zašto bi trust mozgova koji ima državne plaće radio protiv samog sebe?

Nešto slično je bilo i s Agrokorom. Ćirilo mu se. Dok nije puklo. Agrokor je bio država u državi. Sistem koji se zaduživao, i živio na izrabljivanju. Ono što je Agrokoru Hrvatska to je BIH njena dijaspora i MMF.

Ovde je odavno puklo. BIH je Agrokor. Samo se neki stide to priznati. Čeka se Gododa. Iz Centralne banke. Koji će izići na Trg Vatre i povikati – Car je gol.

Ako ga naravno, skupina uglednika, u međuvremenu ne optuži za fašizam.

Pratite nas! Društveni smo! FACEBOOK & TWITTER