Fresh Press portal
Kolumne

Kojeg gospodina Milorad Dodik ljubi Judinim poljupcem: Brata Vučića il’ prijatelja Milanovića

Cerić

To da je bosanski Srbin Milorad Dodik, koji trenutno obnaša funkciju člana bosanske države, mentalno neuravnotežen nije više vijest. Nije više vijest ni to da Dodik poljupcem izdaje i brata i prijatelja.

Piše: Mustafa CERIĆ // PRESS

Ako je Juda mogao izdati svog, zašto Dodik ne bi mogao izdati svog. Juda je imao jednog, a Dodik ima dva gospodina. Dodik obojicu ljubi, ali jednog mora izdati ili obojicu. Vučić mu nije samo brat već i prijatelj od bosanske krvi, a Milanović mu postaje ne samo prijatelj već i brat od udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne. Udruženi zločin protiv Bosne je mio, ma koje politike bio. Zato je Željana Zovko, prva dama HDZ-a u Hrvata, ma gdje bili, objavila urbi et orbi da “Dodik nas (Hrvate) do sada nikada nije iznevjerio” (pardon banjalučki biskupe Komarica).

Zato Dodik danas ljubi Hrvatsku k’o što je Juda ljubio Isusa. Tako je, izdaja počinje sa izrazima prijateljstva a završava se sa zataškavanjem granatiranja Zagreba da bi se opravdao udruženi zločinački poduhvat protiv Bosne. To je vrhunac sadašnjeg udruženog hrvatsko-srpskog prijateljstva u zločinu protiv njihovog susjeda Bosne, susjeda koji im ništa ne čini osim što unatoč njihovoj udruženoj zavjeri postoji više od hiljadu ljeta i k tome još prkosan je od sna.  Za taj jedan Judin poljubac od Dodika, Milanović je izdao, u ime svih Hrvata, ma gdje bili, iako za to nije dobio ovlaštenje od Katoličke crkve u Hrvata,  kupoprodajnu  oproštajnicu ili indulgenciju, gdje se briše Dodikov retorički grijeh iz 1995. god: – Ono oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo da kaže se, ne onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprezan urednik koji je to pušto. 

A Zoran Milanović na to danas kaže: Hrvatice i Hrvati, hoćemo li Dodiku halaliti za sve zločinačke riječi? Hoćemo-o-o-o! I ja mu halalim! Halal olsun! Neka mu je lahak srpski grijeh protiv Hrvatske! Idemo dalje zajedno u pohod na podjelu Bosne! Ja sam Tuđman, a neka Čović bude Boban. Vučić je Milošević, a neka Dodik bude Karadžić. A podjela Bosne neka bude u Tuđmanovcu pokraj Neretve.  

Za uzvrat Dodik je Hrvatskoj halalio progon Srba iz Hrvatske jer se to njega nit tiče nit ga  se dotiče. Zato se s pravom Aleksandar Vučić u Beogradu pita: – Da li se, nakon privatne posjete Zagrebu, Dodik ubraja u nas i ima li udio u srpskoj stvari? Što se dogodilo u Dodikovoj  glavi – pita Vučić. Dakako, Vučić neće nikada saznati šta se dogodilo u Dodikovoj glavi, kao što ni Petar nije nikad saznao šta se dogodilo u Judinoj duše kad je svojim poljupcem izdao Gospodina.

Bosanki Srbin Dodik je sada u velikoj dilemi: koji mu je preći od dva prijatelja od kojih mu je jedan brat po bosanskoj krvi, a drugi brat po zloćudnoj namjeri protiv Bosne – Vučić ili Milanović. Jednog od njih mora izdate. A najbolje bi bilo da izda obojicu i vrati se tamo, gdje mu je mjesto, a to je da ostavi Bosnu na miru, koja mu poručuje: – Sine moj, nepravda koju mi nanosiš tim je veća jer sam te rodila od moje bosanske zemlje, dojila te mojim bosanskim mlijekom,  pojila te mojom bosanskom vodom, hranila te mojim bosanskim kruhom, nosila te na mojim bosanskim leđima i dovela te da sjediš na stolici moje nezavisne i jedinstvene države. Zato je moj bol od tvog udruženog zločinačkog  poduhvata s Čivićem tim veći. A obojica ste moji sinovi! Pa zašto mi to radite? Nisam to zaslužila od vas. Niko nema dvije prirodne majke. Sako ima samo jednu prirodnu majku. Ja, Bosna, sam vaša jedina prirodna majka. Srbija je tvoja vještačka majka, Dodiku! Hrvatska je tvoja vještačka majka, Čoviću. Jer da me je neprijatelj s Marsa napao, mogla bi to podnijeti… ali ti, moj sin, moja krv, moje mlijeko, s kojim sam jedno tijelo i jedna duša… to si mi bio, sine moj, što se mene tiče to još možeš biti. Spremna sam ti obnoviti maje materinstvo za tvoje iskreno sinovstvo. Ja sam Bosna ponosna koja se ne odričem svojih sinova, koji ju vole. Spremna sam praštati mojim sinovima ako se iskreno pokaju za svoje grijehe prema meni. Sine moj, ako me i ne voliš, ja tebe volim. Zašto me mrziš? A ja sam te rodila i podigla da budeš čojk?  Zašto me rušiš? Zar ne vidiš da time rušiš i sebe i svoje bosansko potomstvo? Zašto si došao u Sarajevo? Koje ti ne voliš, a ono tebe ne mrzi! Po što si išao u Zagreb? Sine moj, budi svoj! Budi moj! Nemoj nikome davati moj obraz! Moju zemlju! Tvoj toprak!  Pazi komšiju! On ti je brat! Nemoj ga ubiti! On ti nije dušman! Dušman ti je onaj koji te nagovara da ubiješ komšiju! Nemoj nikome prodavati moju bosansku čast i tvoju bosansku slobodu i nezavisnost. Nemoj biti Juda! Dodiku moj! I Čoviću moj! Nemoj me izdati Milanoviću, koji ništa ne zna o meni! Da, rekoh ti već jednom Da o meni zaista ne znaš ništa Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli Da ništa ne znaš o mome štitu i maču Da nemaš pojma o tim Ljutim oružjima Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu Niti kakav on žarki plamen U sebi Ima. (Mak Dizdara).

Na našoj internetskoj stranici koristimo kolačiće kako bismo Vam mogli pružati uslugu, analizirati korištenje, osigurati oglašavanje i funkcioniranje sustava, koje bez uporabe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja portala suglasni ste s primanjem kolačića. Više o politici o kolačićima i upravljanja postavkama kolačića pročitajtePrihvatamPročitaj više