Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Društvo nejednakih mogućnosti: Za invalidne osobe u BiH javne ustanove su noćna mora

Tek poneka javna ustanova se može pohvaliti da je tu barijeru otklonila. Rijetkim koje su premostile tu barijeru pridružuje se i zgrada CIPS-a koja, prema najavama iz MUP-a HNK, za mjesec do dva, seli na novu adresu i to u objekat u sklopu zgrade Policijske uprave Mostar, koja se renovira i bit će prilagođena.

Već dugi niz godina invalidne osobe da bi dobile prijavu o prebivalištu, izvadile ili produžile lične dokumente, morale su preći visoko stepenište, što znači da ih je neko morao nositi. No, i one ustanove koje su otklonile takve barijere, nažalost, učinile su to tek “pro forme”.

Rampe se najčešće ne koriste

Ponekad nam izgleda kao da se počelo rješavati, kada ugledaš podiznu rampu na nekoj od javnih ustanova, govori Jasna Rebac, predsjednica Udruženja “Ružičnjak”, koje okuplja osobe s invaliditetom.

-No, onda kada vidite da tu istu podiznu rampu niko ne koristi da je, tu tek da postoji, zaboli vas. Kada ste vidjeli nekog od osoba s invaliditetom na nekoj od tih rampi? Nikada! Prave ih “pro forme”, a ne da se u praksi koriste, i to je najveći problem. Invalidne osobe ne žele da ih neko nosi i zastupa, žele samo jednaka prava – ističe Rebac koja godinama vodi bitke na ovom polju.

Do ulaza u većinu relevantnih ustanova vodi stepenište. Većina školskih ustanova nema prilagođen sanitarni čvor.

-Po standardu, vrata moraju biti metar široka da bi korisnik invalidskih kolica mogao bez smetnje da se kreće, to nije slučaj kod nas, vrata su uglavnom manja. U javnim institucijama, napravljeni su lavaboi na izlasku iz toaleta, što onemogućava slobodno kretanje osobi bilo koje vrste invaliditeta. Čak ni bolnice nemaju adekvatne prilaze za invalidne osobe, kamoli škole i drugi objekti – naglašava Rebac.

Prema njenom mišljenju, veliki broj mladih odustaje od studija zbog neprilagođenosti. Isto mišljenje dijeli i Erna Kotlo, predsjednica Udruženja roditelja i prijatelja osoba s posebnim potrebama “Sunce” Mostar.

– Samo jedna škola na području grada ima lift. Poznajem dijete u invalidskim kolicima koje ide u srednju školu i svaki dan ga neko od drugova mora unositi u zgradu, te iste probleme je imao i u osnovnoj školi. Hvala Bogu na senzibilitetu ljudi – ističe Kotlo.

Naglašava i velike nade polaže u lokalni akcijski plan u oblasti invalidnosti HNK, koji je izradila radna grupa Vlade HNK zajedno s udruženjima koja okupljaju invalidne osobe, a koji ni nakon tri godine, još uvijek nije došao pred zastupnike u Skupštini HNK.

Riječ je o strateškom dokumentu koji je instrument za ostvarivanje prava invalidnih osoba. Odnosi se na uklanjanje arhitektonskih barijera koje invalidnim osobama onemogućavaju pristup relevantnim ustanovama te osnivanje lokalnih Službi podrške koje bi osobama s invaliditetom bile na raspolaganju 24 sata. Te službe uključivale bi ličnu asistenciju, podršku inkluzivnom obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom življenju, kao i Centre za dnevni boravak za djecu i osobe s invaliditetom, savjetovanje i slično.

Uklanjanje barijera je jako bitno, ne samo arhitektonski već i onih u glavama ljudi, dodaje Kotlo, koje su najgore i najteže uklanjaju.

-Da se probudi svijest u glavama ljudi da postoje drugi i različiti koje treba prihvatiti i omogućiti im da budu tu gdje i pripadaju. Osobe s invaliditetom ne trebaju ni manje ni više nego drugi ljudi, samo jednake mogućnosti – naglašava Kotlo.

Minorni pomaci

Rebac podsjeća da je od 2010. godine BIH ratificirala UN konvenciju koja je za osobe s invaliditetom važnija od Ustava, jer obavezuje potpisnice države da u svoje zakonodavstvo ugrađuju odredbe UN konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Međutim, iako ima obavezu, naglašava Rebac, lokalno zakonodavstvo to zanemaruje. UN konvencija garantira građenje društva jednakih mogućnosti.

-Ako napravimo pristupačnu javnu instituciju pružili smo jednaku mogućnost svima. Nužno je društvo jednakih mogućnosti.Ne očekujemo da se preko noći sve riješi, ali zar ne može jedan zvučni semafor biti napravljen za gluhe osobe, jedan niskopodni javni autobus? – pita se Rebac.

Tačan broj osoba s invaliditetom u HNK nije poznat, no prema podacima s kojima raspolažu lokalni centri za socijalni rad, neratnih invalida je 4.218. Za razliku od ostalih građana, osobe s invaliditetom u HNK teže dolaze do zaposlenja. Stepen njihove nezaposlenosti je izuzetno visok zbog čega spadaju u kategoriju stanovništva kojoj prijeti rizik izrazitog siromaštva. Prenosi “Faktor”.

-Pomaci su vrlo slabi, a u odnosu na potrebe, može se reći da je to minorno – poručuje Rebac.

Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više