Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Film “Quo Vadis, Aida?” humanizira žrtve, njihovu hrabrost ali i moralni kukavičluk

Nominent za nagradu Oscar u kategorije najboljeg stranog filma, smješten u BiH 1995. godine, kombinira intenzitet trilera sa snagom tragične drame…

Quo Vadis, Aida? ima narativne otkucaje i intenzitet klasičnog trilera: protagonist je stjeran u ćošak, dominacija neumoljivog zlikovca, gubljenje daha trčanjem naprijeg-nazad, emocionalni intrapersonalni strah…
Razlika je u tome što je mjesto radnje filma bosanski grad Srebrenica u julu 1995. godine i sve prikazano u istom se zapravo i dogodilo. Upravo to film Jasmile Žbanić pretvara iz zabave u tragičnu dramu – prikaz snalažljivosti jedne žene pred birokratskom inercijom i sigurnom smrću.

 

Jasna Đuričić je izvrsna u ulozi srednjovječne bivše školske učiteljice koja radi kao prevoditeljica za mirovne snage UN-a u Srebrenici. Aida je sposobna, brzo razmišlja, teško se da uplašiti – ali dovoljno mudra da uspaniči kad za to dođe vrijeme. Kao i nekolicina drugih bosanskih muslimana u gradu, uglavnom žena, dolazak srpskih snaga predvođenih generalom Ratkom Mladićem (Boris Isoković), vidi kao uvod u najgore strahove od genocida. General ima hljeba za gomilu stanovnika grada koji su pobjegli u vojnu bazu UN-a, a on ima i meda – čak ima i posvećenog kamermana u propagandne svrhe. Ali svaki od ljudi koji su pod njegovom komandom u očima ima ubistvo.

 

Aida ima supruga Nihada (Izudin Bajrović), bivšeg direktora škole, i svoja dva odrasla sina Hamdiju (Boris Ler) i Seju (Dino Bajrović). Ni pod kojim iluzijama o namjerama napadača prema muškarcima Srebrenice, ona očajnički želi da ih izvuče iz rulje koja čeka ispred vrata baze i smjesti u samu bazu. Kako se Aidine mogućnosti tokom filma smanjuju – dok se parovi odvajaju i vode u autobuse koji se vraćaju prazni, dok dječaci i muškarci odlaze u šumu i dok Mladićevi vojnici grubo guraju u logor kako bi tražili sumnjive neprijateljske borce – njeni napori da spasi porodicu postaju brži, teži i strasniji. Maska profesionalnosti spada, a zatim se baca kao mrtva težina. Njihovo preživljavanje je njena misija…

 

 

Genocid u Srebrenici u julu 1995. odnio je preko 8.000 života u 10 dana. Hiljade žena je silovano. Bio je to posljednji horor u stoljeću ispunjenom užasom; čitati iskaze svjedoka znači suočiti se sa svježim dubinama ljudske izopačenosti.
Quo Vadis, Aida?” – naziv se u kolokvijalnom prijevodu prevodi “Šta sad, Aida?” a odjekuje i na neposrednom i na historijskom nivou – personalizira nezamisliv događaj i poziva nas da zamislimo da se to događa mnogo bliže nego što mislimo. Scenaristica-režiserka Jasmila Žbanić često jednostavno okreće kameru na masu ljudi, izvan kampa ili, posebno u povratku iz noćnog kluba tokom normalnijih vremena. Potapa pojedina lica koja zure u kameru, tražeći samo da ih se vidi, prepozna, vrednuje. Neki se tokom filma upoznaju. Izgledaju poput nas. Oni su mi.

 

“Quo Vadis, Aida?” prikazuje krivicu za masakr u Srebrenici direktno pred noge i Vojske Srbije – (Ratko Mladić je 2017. godine osuđen na doživotni zatvor nakon dugog suđenja u Haagu) – i vrhovne komande UN-a koja je obećala zračne napade na snage generala… obećanje koje nisu održali. Jednako zastrašujuće, holandski oficiri predvođeni pukovnikom Karremansom (Johan Heldenbergh) i majorom Frankenom (Raymond Thiry) tvrdoglavi su sljedbenici Pravila, bez obzira na to koliko su se posljednjih mjeseci povezali s Aidom i bez obzira na to što znaju koliko ljudi će umrijeti. (U jednoj sceni pukovnik se doslovno sakriva u svom uredu, odbijajući izaći.) Ako Žbanićev film humanizira žrtve i njihovu hrabrost, to isto čini i za moralni kukavičluk.

 

 

Napetost se nepodnošljivo razvija i na kraju je razriješena; Ne mogu reći ništa više nego napomenuti da Đuričićeva gluma komprimuje u jednu emociju na način koji nikada nisam vidio snimljen na filmu. Prizori koji slijede tihi su, puni neizmjerne tuge i prilično složeni, posljedice koje isprepliću osvetu i rezignaciju, toleranciju, pa čak i oprost, ako ne za ovu generaciju, onda možda za sljedeću.

Život teče dalje, kaže “Quo Vadis, Aida?“, ali nikada, nikada ne smijete zaboraviti, a nakon što i pogledate ovaj film – nećete.

Piše: E. H.

Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više