Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Iftar kod Fikreta Hodžića: Hayat piše hvalospjeve, ali se nameće pitanje – A gdje su respiratori?

“Mi smo sinoć bili tako ponosni što si naš i što si tako hrabro i pametno uspio u životu zahvaljujući odgoju koji ti je dala majka, pa pomalo i ‘Hayat’, u koji si došao i donio kofer svojih snova…”

Tekst koji je Almasa Lazović objavila na Facebooku prošle godine tokom ramazana, prenijela je njena matična kuća „Hayat“.

Ovako su oni to nekako sročili: „Fikret Hodžić, svima poznato TV lice, autor knjige ‘I ja sam iz Srebrenice’, ponosni Bosanac… sinoć je u svojoj Sućesci, mjestu 15 kilometara udaljenom od Srebrenice, okupio rodbinu, prijatelje, ljude dobre volje. Okupio je Fikret na jednom mjestu, na velikom iftaru, one koji su mu blizu srca, one koje smatra svojim.

Dio njega je i ‘Hayat’ pa je Hodžić bio posebno sretan kada je predstavnike naše kuće vidio na tom velikom iftaru. Naša Almasa Lazović, urednica i voditeljica ‘Hayat TV-a’, bila je među zvanicama, Fikretovim prijateljima.

Nije mogla sakriti emocije pa ih je pretočila u riječi. Vrlo emotivno je opisala Fikreta, njegovu borbu, Srebrenicu… i to objavila na društvenim mrežama.“

A evo i Almasinog statusa: „Kada je naš drug i kolega Fikret Hodžić napisao knjigu ‘I ja sam iz Srebrenice’ i tom prilikom govorio o razlozima zbog kojih je istu napisao, često sam analizirala njegovu izjavu.

‘Kada me pitaju koja je borba teža, uvijek kažem ova druga, jer su neprijatelji nepoznati i ne znamo odakle može doći napad. Knjiga je nastala i iz revolta da pokažem da se jedan grad i snovi jednoj dječaka ne mogu tek tako ubiti, da se poniženja, uvrede, prepreke uz jaku volju mogu savladati.’

Kako je to definiralo dijete koje je, nažalost, vrlo rano osjetilo svu bol svijeta koja se te noći i tih dana sručila na jedan mali bosanskohercegovački grad u istočnoj Bosni. Srebrenica, tako gorda i prkosna, u meni i svima nama svaki put izazove neopisivu tugu i muk.

Jučer smo to svi osjetili u automobilu dok smo se približavali Memorijalnom centru Potočari. Utihnuo je zvuk s radija, utihnuli smo mi, samo čujemo tiho rominjanje kiše kao da nebo plače. I uvijek ta bol pred kojom zanijemiš i nemaš potrebu da pričaš.

Samo jedan sat nakon toga, ostali smo nijemi pred prizorom koji nas je dočekao u naselju Sućeska u Srebrenici. Prisustvovali smo iftaru koji je naš Fikro, onaj isti momak koji je snagom volje, vođen samo jednom misijom, da cijelom svijetu kaže i JA SAM IZ SREBRENICE i ovdje sam rođen, ovdje sam živio sa svojim roditeljima i bratom sve dok neki zli i pomračeni umovi nisu odlučili drugačije, upriličio za tri stotine ljudi.

Nakon toliko godina i nakon svega, on stoji ponosno i prkosno i kaže da, I JA SAM IZ SREBRENICE, i ovdje se živi, ovdje se radi, i ovdje se stvara i niko ne može i neće to zaustaviti sve dok ima ijedan atom snage i želje u meni i mojoj porodici. Govor koji čujete, rekla sam iskreno iz duše i iz svog srca i prenijela poruku nas (Fikretovog ‘Hayata’) koji smo sinoć došli u Srebrenicu na iftar.

Gledam Fikretovu majku i vidim snagu, vidim ponos, vidim hrabrost da, nakon svega što je prošla u životu, stoji tako uspravno i zahvaljuje dragom Bogu na svemu, a posebno na sinovima. Jer, šta jednoj majci može biti veća nagrada od hairli djeteta i hairli djece? A Fikret i njegov mlađi brat Redžep su hairli djeca, koju je rodila baš ona srebrenička majka Fikreta, koju su opet neki zli umovi osudili na život bez muža i oca svojih sinova.

A ti momci danas su mladi ljudi koji su nastavili tamo gdje su isti ovi zli ljudi zaustavili njihove roditelje. Žive i rade, stvaraju, proizvode, zapošljavaju i prkose.

O, kako prkose svima koji misle da mogu lomiti, suzbijati i rušiti snove. I danas ih ima koji tako misle, ali ne da se Fikret. Nijet je vrlo jasan i upravo iz tog nijeta rodila se želja da na ovom mjestu organizira svake godine iftar.

Mi smo sinoć bili tako ponosni što si naš i što si tako hrabro i pametno uspio u životu zahvaljujući odgoju koji ti je dala majka, pa pomalo i ‘Hayat’, u koji si došao i donio kofer svojih snova, koje, evo, hvala dragom Bogu, živiš i ostvaruješ. Aferim, Fikrete, za sve što si napravio i što ćeš napraviti“, objavila je Almasa Lazović, urednica na “Hayat TV-u”.

Ali, ne napisa da li je Fikret u koferu donio i respirator. Samo nešto manji od ovih koje je nabavljao iz Kine. Eh, karamba i karambita, i ovo novinarsko ništavilo nam spada među najveće zvijezde. Almasa Lazović. Izuzetno nepismena. Ako ne vjerujete, potražite ovaj status u originalu. Doduše, izbrisan je. Gdje god je objavljen. Mi smo sačuvali ovaj “raritet”.

Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više