Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom

 

 

Prema današnjim parametrima, teško je izračunati Musino bogatstvo, ali su neki stručnjaci pokušali. Zaključili su da bi danas njegovo imetak, prilagođen stopi inflacije, iznosio 400 milijardi dolara.

 

Osnivač “Amazona” Jeff Bezos najbogatiji je čovjek na svijetu. Prema popisu lista Forbes, njegovo je bogatstvo procijenjeno na 160 milijardi dolara. Bezos je najbogatiji čovjek u modernoj historiji svijeta, ali čak i s tolikim bogatstvom Bezos nije najbogatiji čovjek svih vremena. Nije to ni Elon Musk, osnivač i vlasnik kompanije “Tesla”, čija je imovina vrijedna 150 milijardi, nisu to ni Bernard Arnault, Bill Gates ili Mark Zuckerberg. Najbogatiji čovjek svih vremena bio je Mansa Musa.

Mansa Musa, kako je njegovo ime ostalo ubilježeno na Zapadu, bio je “kralj kraljeva”, car današnjeg Malija koji je vladao između 1312. i 1337. godine. Po onome što se danas zna o njemu, bio je najbogatija osoba svih vremena. U vrijeme dok je vladao pričalo se da je njegovo kraljevstvo “bilo toliko veliko da mu niko nije mogao vidjeti kraj” jer je obuhvatalo današnju Mauritaniju, Senegal, Gambiju, Gvineju, Burkinu Faso, Mali, Niger, Čad i Nigeriju. U svim tim zemljama koje su mu pripadale sagradio je brojne džamije, od kojih mnoge stoje i danas. Bio je, prema zapisima iz tog vremena, “taman mladić ugodnog lica i lijepe figure”.

Prema današnjim parametrima, teško je izračunati Musino bogatstvo, ali su neki stručnjaci pokušali. Zaključili su da bi danas njegovo imetak, prilagođen stopi inflacije, iznosio 400 milijardi dolara.

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom – Stav.ba

Najpoznatija priča o njemu bila je bez sumnje ona o njegovom hadžu 1324. godine, kada je bio u dobi od 44 godine. Putovao je oko 6.500 kilometara zajedno s 8.000 dvorjana, 12.000 robova i 100 deva. Iako vrlo pobožan musliman, Musa je bio i vješt poslovni čovjek, a hodočašće mu je pomoglo da uspostavi odnose s poslovnim partnerima. Uz to, o njemu se također govorilo da je bio vrlo darežljiv, toliko da je prolazeći kroz Kairo davao toliko novca siromašnima da je to uzrokovalo masovnu inflaciju.

Musina je velikodušnost i kupovina svakojake robe ulice Kaira napunila zlatom, resursom koji je i tada bio vrlo cijenjen i deficitaran. Ljudi su bili oduševljeni, barem u početku. Iako su dijeljeni iz dobre namjere, Musini zlatni pokloni zapravo su napravili problem u Kairu. Amortizirali su vrijednost tog metala u Egiptu, a ekonomija je pretrpjela veliki udarac, trebalo je 12 godina da se zajednica oporavi.

“Mansa Musa je imao gotovo neograničen pristup najcjenjenijem izvoru bogatstva u srednjovjekovnom svijetu”, rekla je za BBC Kathleen Bickford Berzock, specijalizirana za afričku umjetnost. “Glavna trgovačka središta koja su trgovala zlatom i drugom robom također su bila na njegovom teritoriju i on je stekao ogromno bogatstvo od te trgovine”, dodala je.

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom – Stav.ba

Iako je carstvo Mali bilo toliko bogato zlatom, malo je ko van granica Afrike znao za njega. To se promijenilo kad je Mansa Musa odlučio otići na hadž prolazeći kroz pustinju Saharu i Egipat. Odveo je čitav svoj kraljevski dvor i dužnosnike, vojnike, griote (zabavljače), trgovce, jahače deva i na hiljade robova, kao i mnoštvo ovaca i koza kako bi hadžije imale šta jesti.

Cijeli se jedan grad kretao pustinjom. Grad čiji su stanovnici, pa čak i robovi, bili odjeveni u zlatni brokat i najfiniju perzijsku svilu. Stotinjak deva bilo je u karavanu, a svaka je deva nosila stotine kilograma čistog zlata. Bio je to do tada neviđen prizor.

Američka tehnološka kompanija “SmartAsset” procjenjuje da je, zbog deprecijacije zlata, hadž Muse i njegovih podanika doveo do oko 1,5 milijardi dolara ekonomskih gubitaka na Bliskom istoku. Na povratku kući Mansa Musa ponovno je prošao kroz Egipat, a prema nekim izvorima je pokušao pomoći ekonomiji zemlje uklanjanjem dijela zlata iz prometa tako što ga je posuđivao po visokim kamatama od egipatskih zajmodavaca. Drugi kažu da je potrošio toliko da se kući vratio bez zlata.

Nije jasno da li je to pretjerivanje ili stvarnost, ali glas o njegovim avanturama stigao je do ušiju Evropljana koji su odlučili provjeriti je li istina sve ono što se priča o čovjeku koji vlada četvrt stoljeća velikim dijelom Afrike.

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom – Stav.ba

Nakon toga, kraljevstvo Mali i njegov kralj ucrtani su u najvažniju kartu tog vremena: Katalonski atlas ili Mapamundi de los Cresques, koji je pokrivao svijet poznat Evropljanima u 14. stoljeću. U Katalonskom atlasu iz 1375. godine, koji je bio najvažniji resurs za evropske moreplovce, a koji je iscrtao španski kartograf Abraham Cresques, Musa je prikazan kako sjedi na prijestolju sa zlatnim žezlom i krunom, držeći u ruci zlatni grumen.

Musa je Timbuktu pretvorio u trgovačko, kulturno i islamsko središte. Doveo je arhitekte iz Kaira i Andaluzije da mu sagrade veliku palaču u gradu, koja nažalost više ne postoji, kao i veliku džamiju Djingareyber, koja i danas stoji. Također je osnovao brojne škole u gradu i uskoro su vijesti o njegovom bogatstvu dospjele i u druge dijelove svijeta: trgovci iz Venecije, Granade ili Genove dodali su Timbuktu na svoje karte radi trgovine njihovom robom za zlato. Timbuktu je bio veličanstveni grad u kojem je izgrađeno na desetine univerziteta na koje su dolazili studirati ljudi željni znanja iz cijele Afrike.

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom – Stav.ba

Musa je postao vladar carstva Malija 1312. godine, zauzevši prijestolje nakon što je njegov prethodnik na prijestolju, njegov brat Abu-Bakr II, nestao na putovanju. Krenuo je morem kako bi pronašao rub Atlantskog okeana i nikada se nije vratio. Prema sirijskom historičaru iz 14. stoljeća Shibabu al-Umariju, Abu-Bakr je bio opsjednut Atlantskim okeanom i onim što se nalazilo nakon njega. Navodno je krenuo u ekspediciju s flotom koju su činile stotine brodova i hiljade muškaraca, žena i robova. Otplovili su i nikad se više nisu vratili. Neki su se historičari bavili tezom da su stigli do Južne Amerike, ali za to nema nikakvih dokaza.

Musa je na vlast došao u vrijeme kada su se evropske nacije borile u krvavim građanskim ratovima. Zbog toga je vladala teška oskudica u vrijeme dok je Mali cvjetao zahvaljujući obilnim prirodnim resursima poput zlata i soli. Historičari tvrde kako je Mali držao, u vrijeme Musine vladavine, polovinu svih zaliha zlata u svijetu.

Mali se, pod Musinom vladavinom, proširio ogromnim dijelom Afrike, od atlantske obale do Timbuktua i dijelova pustinje Sahare. Kako je teritorij rastao dok je Musa bio na prijestolju, tako je rasla i ekonomska moć njegovih građana. Njegova putovanja nisu ostala zapisana samo zbog izdašnog darivanja, proširio je svoje teritorije. Na svom putovanju stekao je teritoriju zvanu Gao unutar kraljevstva Songhai, proširujući svoje carstvo do južnog ruba pustinje Sahara uz rijeku Niger.

Gao je bio od posebne važnosti. Na tim teritorijama, koje se nalaze u okviru današnjeg Malija, sagradio je nakon hadža nekoliko džamija. Najviše je, pak, ulagao u Timbuktu, najvažniji grad imućnog kralja koji je svoje bogatstvo koristio za izgradnju škola, biblioteka i džamija. U tom je trgovačkom središtu Musa naručio Djingareyberovu džamiju, poznato mjesto izgrađeno od glinene opeke i drveta, džamiju koja je trajala više od 500 godina.

Nakon povratka iz Meke, Mansa Musa počeo je ulagati u razvitak brojnih gradova u svom kraljevstvu. Gradio je džamije i velike javne zgrade, a pod njegovom vlašću Timbuktu je postao glavno islamsko univerzitetsko središte tokom 14. stoljeća. Mansa Musa doveo je arhitekte i učenjake iz cijelog islamskog svijeta u svoje kraljevstvo, a ugled kraljevstva Mali je rastao, bilo je to užurbano, bogato kraljevstvo u vladavini Muse.

Mansa Musa, najbogatiji čovjek koji je ikad hodao Zemljom – Stav.ba

Mansa Musa umro je 1337. godine, a naslijedili su ga njegovi sinovi. Iako jedno od najmoćnijih u historiji čovječanstva, na kraju se Musino carstvo raspalo. Ipak, ostao je upisan u historiji, ali i u mašti ljudi kao simbol nevjerovatnog bogatstva. Međutim, njegovo bogatstvo samo je jedan dio njegovog naslijeđa. Ostao je zapamćen po svojoj muslimanskoj vjeri, stipendiranju brojnih studenata i pokroviteljstvu kulture Malija.

Carstvo Malija datira 1200-ih, kada je vladar po imenu Sundiata Keita pokrenuo pobunu protiv kralja Sosso i ujedinio svoje podanike u novu državu. Za vrijeme Keite i njegovih nasljednika carstvo se protezalo velikim dijelom Zapadne Afrike i obogatilo se trgovinom. Najvažniji gradovi bili su Djenné i Timbuktu, koji su bili poznati po zgradama od ćerpiča i islamskim školama. Jedna od takvih institucija, Univerzitet sankore u Timbuktuu, imala je biblioteku u kojoj je bilo pohranjeno oko 700.000 rukopisa. Carstvo Mali na kraju se raspalo u 16. stoljeću, ali na svom vrhuncu bilo je jedan od dragulja afričkog kontinenta i širom svijeta poznato po bogatstvu i luksuzu.

Iz Malija je potekao narod Mandinka (poznati i kao Mandingo i Malinke), narod koji se raširio po dijelovima Gvineje, Obale Slonovače, Malija, Senegala, Gambije i Gvineje Bisaio. S populacijom od oko 11 miliona, Mandinke su najpoznatija etnička skupina naroda Mande, potomaka velikog Malijskog carstva, koje je cvjetalo u Zapadnoj Africi od 12. do 16. stoljeća. Kada se carstvo Malija raspalo, počevši od 16. stoljeća, desetine hiljada Mandinka zarobljeno je i otpremljeno u Ameriku kao roblje.

Od približno 400 hiljada Afrikanaca koji su se iskrcali u Americi kao rezultat trgovine robljem, historičari vjeruju da je njih 92.000 bilo iz regije Zapadne Afrike koja obuhvata rijeke Senegal i Gambiju i zemlju između njih, a mnogi su bili pripadnici Mandinka. Pisac Alex Haley proslavio je Mandinke kada je napisao svoje Korijene, veliki roman u kojem se vraća unatrag, u prošlost, iz današnje Amerike pa sve do sela Juffure u Gambiji, gdje je njegov prapraprapradjed Kunta Kinte zarobljen i prodan u roblje u Sjedinjenim Državama.

Neke su Mandinke primile islam iz svojih tradicionalnih animističkih vjerovanja već u 12. stoljeću, ali nakon niza ratova krajem 19. stoljeća, više od 95 posto Mandinki danas su muslimani. Većina ih živi u porodičnim zajednicama u selima, koja su uglavnom autonomna i njima upravljaju lokalni poglavari. Većina muškaraca Mandinki siromašni su poljoprivrednici, kikiriki je glavna kultura koju uzgajaju.

Njihovi tradicionalni običaji uključuju obrezivanje dječaka i djevojčica, dogovorene brakove i poligamiju jer muškarci Mandinke smiju imati do četiri žene. Mandinke imaju snažnu usmenu tradiciju koju “grioti”, odnosno pripovjedači, drže živima priče o historiji sela i porodice, često popraćeni muzikom tradicionalnog instrumenta nalik harfi. Jedna od centralnih ličnosti u tim pričama jeste Mansa Musa, piše portal “Stav“.

Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više