Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Tajni i strogo čuvani gradovi SSSR-a: Za neka od ovih mjesta znao je samo KGB, nisu ucrtavana ni na vojnim mapama!

Teče 25. godina otkako se rasformirao Sovjetski Savez, ali u bespućima najveće zemlje svijeta, Rusije, još uvijek postoji 40-ak, vjerovatno i više gradova u koje običan putnik ne može ući, a ponekad ni pronaći ih na karti. U takvim gradovima, prema raznim procjenama, živi između 1,3 i 1,5 miliona stanovnika

Zatvoreni gradovi obično su nastajali oko nuklearnih, svemirskih i drugih proizvodno-eksperimentalnih zavoda. U sovjetskim vremenima nisu bili na kartama, nije bilo putokaza do njih, a za mnoge javnost nije ni znala da postoje. U njih danas može ući rodbina žitelja ili prijatelji na poseban poziv, ali često prethodno moraju proći rigoroznu kontrolu i zadobiti milost starinske birokracije.

Samo neki od tih gradova u posebnim su prilikama puštali novinare, strane vojne delegacije ili su čak organizirani politički susreti (Putin i Chirac u strogo čuvanom centru za kontrolu vojnih satelita, Krasnoznamensku).

U doba poslovično hermetičnog SSSR-a mnogo je više većih gradova potpadalo pod zatvoreni režim. Među njima su bile i čuvene luke poput Sevastopolja, Vladivostoka i Murmanska. Legende su se množile, a neke od njih aktualne su i danas. Prije šest godina u Moskvi smo razgovarali s penzionisanim sovjetskim pukovnikom koji je svojedobno u helikopteru preletio Sovjetski Savez od Crnog mora do Tihog oceana, na visini od 50 metara.

Premda su kao vojna lica imali karte s tajnim postrojenjima, negdje na Kamčatki odjednom su preletjeli ogromno postrojenje, grad, što li već – kojem na njihovim mapama nije bilo ni traga. Naš sagovornik ni desetljećima kasnije nije uspio saznati što je to vidio.

Budući da se tako malo zna o zatvorenim gradovima Rusije, naša lista je izrazito paušalna:

Severomorsk

SSSR

Sjedište legendarne sovjetske – danas ruske Sjeverne flote u fjordu pred Barentsovim morem. Riječ je o golemoj floti podmornica, ratnih brodova, plovila s nuklearnim oružjem i na nuklearni pogon i tko zna čega sve još. Čak se pisalo da su za podmorsku zaštitu flote od neprijateljskih mina i ronilaca obučavane inteligentne životinje poput tuljana.

Tijekom 2. svjetskog rata taj grad koji danas broji 50-ak tisuća žitelja bio je jedna od tri sjeverne luke preko kojih su saveznici slali pomoć Sovjetima za borbu protiv Hitlera.

Sarov

SSSR2

‘Sarov je neobičan grad. S jedne strane, u njemu se izrađuju atomske bombe, a s druge je poznat po pravoslavnoj svetinji — Sarovskom samostanu’, piše Ruski vjesnik.

Tamo je živio Serafim Sarovski, jedan od najpoznatijih svetaca Ruske pravoslavne crkve. Nakon perioda boljševičke devastacije, tijekom 2. svjetskog rata zdanja Sarovskog manastira pretvorena su u tvornice u kojima se proizvodilo tajno sovjetsko oružje koje je iznenadilo Hitlerove trupe na Istočnom frontu – višecjevni raketni bacači Kaćuše.

Danas u Sarovsku živi oko 92 tisuće ljudi, od čega petinu čine znanstvenici Nuklearnog centra i instituta za eksperimentalnu fiziku.
Zanimljivo, premda je zatvoren za izvanjski svijet, grad ima nesvakidašnji Atomski muzej u kojem se između ostalog drži replika termonuklarne Car-bombe, najsnažnije sprave koja je ikad bačena na Zemlju (1.400 puta jača od kombiniranog učinka bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki).

Norilsk

SSSR3

Poslije Murmanska najveći grad na svijetu iza polarnog kruga ne spada u klasične zatvorene gradove, ali uvrstili smo ga na listu jer strance u njega ne puštaju osim ako za to postoji ‘jako dobar razlog’.

Nastao oko industrije nikla i gomile drugih ruda na dalekom sibirskom sjeveru prije 80-ak godina, Norilsk je danas jedan od najzagađenijih, po zdravlje najopasnijih gradova na cijelome svijetu – i prema svjetskim, i prema domaćim istraživanjima. Jedan od razloga je unikatna (no dakako, ekstremno sporna) objedinjenost rudarske industrije i teške metalurgije.

Geografski nevjerojatno izoliran (u radijusu tisuću kilometara postoji samo još jedan grad od sto tisuća ljudi), Norilsk skupa s okolnim naseljima broji cca 170 tisuća stanovnika.

Željeznogorsk

SSSR4

Smješten na rječicama Kantata i Bajkala, pred gorjem Sajan, 35 km sjeveroistočno od Krasnojarska, grad od stotinjak tisuća duša nastao je oko proizvodnje plutonija za radioaktivno naoružanje i zavoda za rad s radioaktivnim materijalima. U posljednjim godinama Staljinove vladavine temelje su mu gradili zatvorenici iz gulaga.

Tamošnji rudarsko-kemijski kombinat napravljen je u masivu brda, na 200-300 metara dubine tako da može izdržati atomske udare. Podzemni sustav tunela toliko je razgranat da ga neki uspoređuju s velegradskim metroima.

Podzemna nuklearna elektrana opskrbljuje Željeznogorsk energijom. U gradu postoji i nekoliko kazališta te Dvorac kulture.

Mirnij

SSSR5

Gradić nešto veći od Čakovca doista je miran u geografskom smislu jer se nalazi na dalekom sjeveru, blizu arktičkog kruga i Bijelog mora.

Na gradskome grbu prikazane su svemirska letjelica i polarna svjetlost; sagrađen je 1960, a šest godina kasnije u blizini je napravljen Pleseck, najvažniji kozmodrom unutar granica Rusije.
Za postojanje Mirnija javnost je prvi put čula 1983. godine.

Bonus na listi: Zvjezdani gradić

SSSR6

S obzirom na to da radoznalim turistima nudi komercijalne ekskurzije, doima se kao prijelazni oblik, pa ga nismo uvrstili u reprezentativnu petorku premda je itekako osobit. Nekad registrirano pod imenom ‘Zatvoreni vojni gradić br. 1’, naselje se nalazi 25 kilometara sjeveroistočno od Moskve.

U njemu se od 1960. godine nalazi Centar za pripremu kozmonauta J. A. Gagarina. Tamo su se za let u svemir uvježbavali svi sovjetski, ruski, a kasnije i međunarodni kozmonauti.

Mnogi od njih ostali su živjeti u Zvjezdanom gradiću, pa reporter lista Novie Izvjestija primjećuje da ta sredina ima najveći postotak Heroja Sovjetskog Saveza i Heroja Rusije po glavi stanovnika…

Od 2009. godine naselje je prvi put administrativno odvojeno od centra za obuku; gradić nije skriven poput mnogih drugih, ali i dalje je na snazi strogi režim puštanja ljudi unutra, čak i kad je riječ o rođacima žitelja.

Kada biste nekim čudom mogli posjetiti taj ograđeni komadić Brežnjevljeve epohe od kojih 7.000 žitelja, na ulicama biste imali teoretsku šansu sresti, recimo, Valentinu Gagarinu, udovicu prvog čovjeka u svemiru.

Prema nekim napisima, u Zvjezdanom Gradiću je do nedavnog političkog uspona živjela i prva žena u svemiru, Valentina Tereškova.


Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više