Fresh Press portal
Početna » Blog » Ubio je milione Židova i umro bez kajanja
Zanimljivosti

Ubio je milione Židova i umro bez kajanja

Adolf

U strahu od “lovca na naciste” Simon Wiesenthala i izraelskih tajnih službi, jedan od najvećih zločinaca ikada Adolf Eichmann radio je neupadljive poslove, ali ga je odao antisemitizam njegovih sinova, koje je vaspitao u tom duhu.

Adolf Eichmann, tvorac i izvršilac nacističkog Holokausta nad Jevrejima, osuđen je na smrt 15. decembra 1961. godine i obješen – pred smrt, umjesto posljednje želje, popio je čašicu “Karmela”, suhog izraelskog vina.

Smrtonosni neugledni čovječuljak

Eichmann je bio jedan od najvećih zločinaca svih vremena – organizovao je genocid nad milionima jevrejskih muškaraca, žena i djece, koji su strijeljani, obješeni ili masovno trovani u gasnim komorama.

Hvalio se da je ubio pet miliona Jevreja. On je kreirao politiku “konačnog rješenja” navodnog “jevrejskog pitanja”. Eichmann je, zapravo, studirao jevrejstvo, a postao je antisemita.

Od 1933. godine, bio je u nacističkom SS-u, a 1939. postaje šef odjeljenja za sprovođenje totalnog uništenja Jevreja u okupiranoj Evropi.

Godine 1945. pobjegao je iz Njemačke. Amerikanci su ga uhapsili, ali nisu shvatili ko je on. Pred njima je bio sitni neugledni čovječuljak koji je imao lažne dokumente na ime “Otto Echman”.

I austrijske vlasti propustile su priliku da ga uhapse u ljeto 1947. godine, mada neki historijski izvori tvrde da njemačka vlada, na čelu sa Konradom Adenauerom, nije bila zainteresovana za suđenje Eichmannu, jer se bojala otkrivanja neugodnih istina o dojučerašnjem nacističkom djelovanju brojnih osoba u najvišem poslijeratnom njemačkom državnom rukovodstvu.

Nakon toga, Eichmann dobija lažni humanitarni izbjeglički pasoš Crvenog krsta sa ulaznom argentinskom vizom, izdanom u Ženevi, na ime Ricardo Clement, tehničar po struci.

To prezime na latinskom znači – “blagi”, pa su mnogi historičari smatrali da je Eichmann i na taj način pokazao jezivi cinizam i prezir prema svojim žrtvama.

Sin antisemita otkrio Eichmannov identitet

U ljeto 1950. godine, Eichmann je brodom iz Italije prebjegao u Argentinu, koja je bila raj za nacističke zločince iz svih krajeva svijeta.

Trajno se naselio u predgrađu Buenos Airesa, gdje je kasnije došla i Eichmannova supruga sa tri sina, mada je njemačkim poslijeratnom vlastima uporno tvrdila da – ne zna gdje joj je muž.

U strahu od “lovca na naciste” Simon Wiesenthala i izraelskih tajnih službi, Eichmannovi su vrlo skromno živjeli, a on je radio neupadljive poslove. Nadao se da je time uspješno zametnuo svoj trag.

Ipak, sva Eichmannova predostrožnost pokazala se kao promašaj, jer je njegov identitet razotkrila – sama porodica.

Naime, on je vaspitavao sinove kao izrazite antisemite, pa su oni otvoreno i na svim mjestima vrijeđali Jevreje.

Jedna od poznanica Eichmannovo sina, Jevrejka čija je porodica stradala u logorima, prenijela je svom ocu ono što Eichmannov sin priča, a sve to je preneseno izraelskim tajnim službama.

Eichmann je ubrzo lociran, ali je operacija morala biti pažljivo isplanirana, jer je ratni zločinac morao biti prvo otet u Argentini, pa prebačen u Izrael. Izraeleski specijalci su ga “pokupili” u blizini kuće, krili ga nekoliko dana na posebnim lokacijama i onda prebacili u Izrael, gdje mu je suđeno.

Eichmannovo hapšenje izazvalo je diplomatski protest Argentine protiv Izraela pred Savjetom bezbjednosti UN.

Izraelska predstavnica u UN bila je tada Golda Meir, kasnije premijer, i bila je svjesna da za dovođenje Eichmanna na suđenje valja platiti visoku diplomatsku cijenu, pa je Tel Aviv naveo da su “otmičari djelovali kao privatne osobe, te da Izrael žali što je nekoliko njegovih državljana tom prilikom narušilo argentinski integritet”.

UN su osudile tu akciju, ali su pokazale razumijevanje za činjenicu da Eichmannu treba suditi za stravične zločine nad Jevrejima.

Ostaće zapisano da su “nepoznati počinioci” u znak potesta zbog hapšenja Eichmanna išarali nadgrobni spomenik Karla Marksa, a u Washingotnu je pred Bijelom kućom demonstriralo osam muškaraca, predvođenih osnivačem američke nacističke stranke.

Spaljen i sklonjen iz izraelskih teritorijalnih voda

Eichmann je za advokata izabrao Roberta Servatiusa, koji je petnaest godina ranije branio nekoliko optuženih na nirnberškom suđenju najvećim zločincima iz Drugog svjetskog rata.

Advokata je plaćala izraelska vlada, a izvještači su tvrdili da je Servatiusa više zanimao honorar nego unaprijed izgubljen pravni slučaj njegovog klijenta.

U cijeloj situaciji najgore je prošao pravni istražilac Avner Less, koji je proveo sa Eichmannom ukupno 35 dana, tokom kojih je snimljeno 76 magnetofonskih vrpci.

Less je pričao da je tih dana bio “Eichmannov ispovjednik” i da je morao da sluša užase i opise svega što se događalo u koncentracionim logorima. Suđenje je počelo 11. aprila i trajalo je do 14. avgusta 1961. godine pred Okružnim sudom u Jerusalimu.

Eichmann je odbacivao sve tačke optužnice – on je precizirao da se “u moralnom smislu osjeća krivim”, ali da, u pravnom smislu, nema odgovornost, jer je “samo izvršavao naređenja”.

Tokom suđenja, za Eichmann je izgrađena staklena kabina otporna na metke, kako bi bio zaštićen od mogućeg napada ogorčene preživjele rodbine žrtava.

Eichmann je proglašen krivim i obješen oko ponoći između 30. maja i 1. juna 1962. godine.

Neki izvori navode da je njegova posljednja izgovorena rečenica bila: “Živio sam kao bogoljubac, kao bogoljubac umirem”.

U nacizmu pojam “bogoljubac” ili “onaj koji ljubi Boga” označavao je osobe koje su prekinule svaku vezu sa Biblijom, ne samo sa Starim, već i sa Novim zavjetom, jer su oba za njih bili “jevrejski”.

Eichmannovo tijelo spaljeno je u posebno projektovanoj i za tu svrhu izrađenoj peći, prethodno zagrijanoj do usijanja, u koju je na nosilima dopremljeno preko šina, tako da pri tome niko nije morao biti u dodiru s njim.

Sljedećeg dana, pepeo iz ohlađene peći sa izraelskog mornaričkog patrolnog broda izbačen je u more izvan teritorijalnih voda Izraela, prenosi “Fokus“.

Tako je okončan život jednog od najvećih zločinaca svih vremena koji je sebe nazivao “blagom osobom”.

Povezani članci

“Ja sam bezvrijedan, židovski štakor” – Židovskog dječaka (12) natjerali da poljubi nogu muslimanskom dječaku

E.H

Pogledajte kako židovska policija krade namještaj iz džamije Al-Aksa

E.H

Zašto svijet mrzi Židove?

E.H

Na našoj internetskoj stranici koristimo kolačiće kako bismo Vam mogli pružati uslugu, analizirati korištenje, osigurati oglašavanje i funkcioniranje sustava, koje bez uporabe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja portala suglasni ste s primanjem kolačića. Više o politici o kolačićima i upravljanja postavkama kolačića pročitajtePrihvatamPročitaj više