Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Misleći da su Srbi “mali Rusi”, Zapad ih gura u ruke Rusije

Nakon diplomatske ofenzive ranije ovog tjedna u kojoj su premijerka Srbije Ana Brnabić i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić boravili u Washingtonu, oglasio se analitičar Vuk Vuksanović koji u svom propagandnom pamfletu za The American Interest piše kako Zapad, uvjeren da su Srbi “mali Rusi”, Srbiju zapravo gura u ruke Rusije.

Iako sve govori suprotno, Vuksanović je pojasnio da bi Zapad trebao razumjeti kako Srbija i Rusija nisu povezani tradicionalnim prijateljstvom, što bi moglo dovesti do potrebnog novog pristupa u odnosima Srbije sa Zapadom. Iako za poznavatelje prilika u Srbiji i regiji članak nije vrijedan pozornosti, sama činjenica da je objavljen u utjecajnom američkom časopisu mu daje određeni značaj i poslušajmo što kaže Vuk Vuksanović, jer se iz njegovog uratka mogu prepoznati nove smjernice politike Zapada prema Beogradu, prenosi “Logicno.com“.

“Među Srbima dominira osjećaj da ih Zapad nikada neće prihvatiti, misleći da su, zbog etničkog i vjerskog afiniteta između dvije zemlje, Srbi zapravo mali Rusi, a sve to gura Srbiju u naručje Rusije”, piše Vuk Vuksanović u članku za The American Interest.

Autor članka ovo “međusobno nerazumijevanje” smatra alarmantnim, obzirom da su rastuće veze Rusije i Srbije ključne za rusku prisutnost na Balkanu, a Zapad bez Srbije “neće uspjeti stabilizirati regiju”.

Ipak, on vjeruje da su i sami Srbi dijelom krivi za ove nesporazume, koji tradicionalno pokazuju prijateljski stav prema Rusiji. Tako je u lipnju ove godine srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić tijekom posjete Rusiji rekao da će tradicionalni prijatelji i saveznici, Rusija i Srbija, “ostati prijatelji zauvijek”. Osim toga, predsjednik zemlje Aleksandar Vučić je bio jedan od dva svjetska čelnika koji su svojim prisustvom slavili vojnu paradu održanu u čast Dana pobjede u Moskvi.

Međutim Vuksanović insistira da je nepromišljeno Rusiju i Srbiju smatrati saveznicima, kao i da su odnosi između dvije zemlje često bili prilično nejasni.

U svom opisu se vraća čak u XIX stoljeće.

“Naime, tijekom XIX stoljeća Srbija, koja ima sve razloge da bude zahvalna Rusiji na potpori u konfrontaciji s Osmanskim Carstvom, pokušavajući ne izgubiti tu podršku je istovremeno štetila vlastitom suverenitetu. U isto vrijeme su u Rusiji često bili nezadovoljni zbog neposluha Srbije, koja je odbijala da koordinirati svoju vanjsku politiku s Rusijom”, piše Vuksanović.

Prema autoru su u XX stoljeću odnosi Beograda i Moskve također bili kontroverzni.

“U tom trenutku, Srbija, kao nezavisna država, a kasnije kao dio Jugoslavije, uspjela je dokazati da je u stanju pronaći zajednički jezik sa zapadnim silama, posebice sa Sjedinjenim Državama tijekom Prvog svjetskog rata, te Francuskom, nakon završetka velikog sukoba”, tvrdi autor.

“NATO intervencija na Kosovu 1999. godine je za Rusiju bila prekretnica. Naime, tada je Rusija shvatila gubitak statusa velike sile. Početkom XXI stoljeća Moskvi nije pokazivala interes za odnose s Beogradom, dok su Srbi na Rusiju gledali sa sumnjom zbog Putinovog neutralnog položaja u “Bager revoluciji” protiv Slobodana Miloševića”, piše Vuksanović, sugerirajući kako Rusija nije ništa učinila da spriječi Obojenu revoluciju u Beogradu, zaboravljajući da je Ruska federacija tada ekonomski bila devastirana i vodila tešku vojnu kampanju za uspostavu sigurnosti u Čečeniji.

“Dakle, približavanje u odnosima Rusije i Srbije u posljednjem desetljeću nisu posljedica tradicionalnih veza, već posljedica Putinove vanjske politike. Istovremeno, s vojnog i ekonomskog gledišta, Srbija je u ovom trenutku mnogo bliža Europskoj uniji, nego Rusiji. Međutim, zemlja nastavlja držati ravnotežu u odnosima s Rusijom i Zapadom zbog vakuuma vlasti koji je nastao u regiji 2008. godine, kao i potrebe diversificiranja partnerstva nakon financijske krize”, tvrdi autor američkog časopisa.

Prema autoru, “migracijska kriza i Brexit su samo ojačali taj vakuum, prisiljavajući Srbe da se pitaju je li uopće moguće da zemlja uđe u EU i da traže zbližavanje ne samo s Rusijom, nego i Kinom, Turskom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima”.

“Štoviše, popularnost Rusije u Srbiji također ne izgleda posljedica povijesnih veza. Do pozitivne vizije Rusije i negativnog stava prema Zapadu u Srbiji je došlo devedesetih godina zbog djelomičnog priznavanja Kosova. Također, odnosi s Rusijom služe Srbiji kao poluga u njezinim odnosima sa Zapadom”, smatra autor članka.

Istodobno, Vuksanović smatra “kako će, sve dok se ne riješi tako bolno pitanje neovisnosti Kosova, Srbija i dalje zauzimati važno mjesto u vanjskoj politici Rusije, što Moskvi zauzvrat ostavlja mogućnosti za jačanje svog utjecaja na Balkanu”.

Autor napominje kako će Rusija nastaviti s takvom politikom na Balkanu sve dok to bude u stanju.

“Međutim, u Moskvi razumiju da će regija ostati vjerna Europi, što znači da su mogućnosti Rusije ograničene. Istovremeno, Srbija ima sve razloge za održavanje prijateljskih odnosa s Rusijom, ali vrlo brzo će Beograd morati odrediti prioritet vanjske politike”, uvjeren je Vuksanović i taj su prioritet, po njegovom uvjerenju, bez sumnje takozvane “euroatlantske integracije”.

“U tom slučaju politički lideri Srbije trebaju pridavati osobitu važnost činjenici da objasne građanima da ako se interesi Srbije i nisu uvijek poklapali sa Zapadom, to ne znači da se podudaraju s interesima Rusije”, piše Vuksanović.

Ovaj posljednji dio izgleda kao naputak Aleksandru Vučiću i Ani Brnabić u kojem smjeru voditi propagandu u medijima koji su trenutno u vlasništvu ili podržavaju aktualnu vlast, a takvih je uz Srbiji na desetine, ako u obzir uzmemo i lokalne, onda na stotine.

“Europa i Sjedinjene Države zauzvrat bi trebali shvatiti da su tako bliski odnosi između Srbije i Rusije posljedica činjenice da na Zapadu Srbija nije dobila odgovarajuću pozornost. Štoviše, spoznaja da Srbija i Rusija nisu vezane tradicionalnim prijateljstvom može dovesti do neophodnog novog vanjskopolitičkog pristupa, kako iz Srbije, tako i iz zemalja Zapada. Time bi se stabilizirala i integrirala s geografskog gledišta središnja balkanska zemlja”, zaključuje Vuk Vuksanović u članku za The American Interest.

Stavovi gospodina Vuksanovića su sasvim logični, za osobu koja radi na institucijama kao što su “The London School of Economics and Political Science”, ranije u zakladi Centar za demokraciju Srbije ili Brasidas Grupi, a radio je i pri Ministarstvu vanjskih poslova Srbije. Članak nije slučajno objavljen netom nakon što su iz Washingtona otputovali premijerka Srbije Ana Brnabić i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, što znači da sljedećih mjeseci možemo očekivati jači pritisak na Beograd da konačno donese odluku kojim smjerom “želi” ići. Prema Vuksanoviću je to Zapad, bez obzira na “nesporazume” iz ’90-ih koje je, kako kaže, “Putin lukavo iskoristio za prodor na Balkan”.

Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više