Fresh Press portal
Uncategorized

Markešić: “Posjeta Dodika štetna i za Hrvatsku i Hrvate u BiH”

Markešić

Sociolog Ivan Markešić u razgovoru za novinsku agenciju Patria vrlo otvoreno govori o štetnosti posjete Milorada Dodika Zagrebu i sastanku sa Zoranom Milanovićem.

Odnosi Zagreba i Sarajeva ponovno su se pogoršali, nakon što je Milorad Dodik posjetio Milanovića. Odavno neki politički posjet Zagrebu nije izazvao toliko bure, uzbuđenja, dijametralno različitih komentara kako vi gledate na ovu posjetu Dodika i sve ono što je uslijedilo nakon nje?

O tome sam već javno govorio (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zagreb-je-opet-pogorsao-odnose-sa-sarajevom-ovo-je-bio-bezobrazluk-kakav-se-ne-pamti-15020030). Kao prvo, taj posjet smatram jako štetnim ne samo za Republiku Hrvatsku kao članicu Europske unije i NATO-pakta nego prije svega za Hrvate u Bosni i Hercegovini, posebno one koji su na područjima Federacije BiH manjina u odnosu na Bošnjake. Svi zagovornici vođenja politike dvojice bez trećega u Bosni i Hercegovini ne vide ponor u koji nas vodi i u koji nas je prije trideset godina i oodvela takva politika.

Njeni rezultati nalaze se u grobljima širom Bosne i Hercegovine, u grobovima kao znakovima i pokazateljima posljedica ratovanja svih protiv svih. Drugo, taj posjet simbol je nepoštivanja institucija druge isto tako suverene, nezavisne i međunarodno priznate države. Smatram da je gosp. Milanović svoj prvi posjet inozemstvu trebao učiniti upravo u Bosni i Hercegovini iz jako puno razloga: političkih, ekonomskih, kulturnih, sigurnosnih. Ovako, bez isprike, bit će to teško uraditi, a da bude na zadovoljstvo svih.

Treće, ovaj posjet neće uroditi donošenjem izbornog zakona kakvog bi željeli njegovi zagovornici. I to iz sljedećeg razloga: sve dok je na snazi Daytonski sporazum člana Predsjedništva BiH po nacionalnosti Srbina birat će državljani (građani) BiH na području Republike Srpske.

Mogu mu svoj glas dati i pripadnici drugih nacionalnosti. Ali svoj glas ne mogu dati nekom od dva člana s područja Federacije BiH. Također, dva člana Predsjedništva BiH, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, birat će državljani (građani) BiH na području Federacije BiH. Nije određeno da isključivo Hrvati odn. Bošnjaci biraju osobu koja se kao Hrvat odn. Bošnjak kandidirala za člana Predsjedništva BiH.

Temeljno pitanje je kako postići dogovor i u tome segmentu promijeniti Ustav BiH i Izborni zakon, a time dakle i Daytonski sporazum. Da bi dvije narodnosne skupine na području Federacije BiH mogle izravno birati svoje predstavnike u organima vlasti potrebno je uraditi teritorijalizaciju Federacije BiH, a to bi u ovome slučaju značilo podjelu Federacije BiH na nacionalnoj osnovi, na bošnjački i hrvatski dio. Upravo onako, kako je to urađeno s Bosnom i Hercegovinom koja je teritorijalizirana na dva entiteta.

Hoće li ili neće do toga doći, stvar je dogovora dviju političkih elita koje žele nastupati uime dvaju naroda. Kako – uzmemo li za primjer Bosnu i Hercegovinu i njezinu dvoentitetsku podjelu – Bošnjacima, odn, Hrvatima u sredinama u kojima su manjina osigurati pravo glasa. Pitanja je mnogo, odgovor nije nimalo jednoznačan.

Hrvatska godinama indirektno i direktno miješa se u unutarnje stvari u BiH, sve to pod plaštom borbe za jednakopravnost Hrvata. Ali, ovaj put nismo dobili odgovor niti je li Milanović pitao Dodika zašto nema Hrvata u RS-u, kako do kraja taj odnos rasvijetliti, jer Dodik vrlo direktno negira sve zločine u kojima su stradali i Hrvati. Otkud onda takav stav Milanovića prema Dodiku?

Gornjim odgovorom na prvo pitanje rekao sam svoj stav o ovome posjetu. On je morao imati neki smisao. Osobno, u tome posjetu u ovome trenutku ne vidim nikakvog smisla, osim jezgru budućih bošnjačko-hrvatskih sporenja i stvaranja nikome potrebnih tenzija. No, unatoč tome, smatram da predsjednik Milanović u ovakvim okolnostima nije trebao primiti Dodika, čak ni na kavu.

Okolnosti u kojima žive preostali Hrvati na području RS-a poznate su svima. Čini se, ovom prigodom pošlo se od stava – što je do sada bilo, bilo je. Zaboravimo i prebrišimo sve individualne patnje i stradanja, progone, mučenja, silovanja, ubijanja; zaboravimo i prebrišimo sve bez traženja i davanja oprosta, bez isprike. Može li to tako, teško je reći. Mislim da ne bi trebalo moći. Jamac budućega mira na ovim područjima je suočavanje s vlastitom ružnom prošlošću, traženje i davanje oprosta.

To što su po Daytonskome sporazumu Hrvatska i Srbija njegovi jamci (garanti, žiranti), ne znači da imaju pravo miješati se u unutarnje stvari BiH, nego obvezu da neće smetati, nego da će pripomoći da se implementiraju odredbe Daytonskoga sporazuma koji Bosnu i Hercegovinu određuje kao suverenu i samostalnu državu, članicu Ujedinjenih naroda.

Dodik vrlo otvoreno današnju Hrvatsku optužuje za ustaški zločin u Jasenovcu, sve čini da podijeli BiH te da Republiku Srpsku pripoji Srbiji, kakvi su tu interesi Hrvatske? 

U ovome što ste naveli, Hrvatska ne bi trebala imati nikakav interes, posebno ne u podjeli BiH, a da ne govorim o potrebi pripajanja Republike Srpske Srbije. Tada bi velikosrbijanskoj politici i sam Zagreb bio na vidiku. Ovdje, čini mi se, ili nema ništa osim malo predizbornog zagrijavanja ili se nešto veliko iza brda valja, a da su ovo samo kratkotrajne iskrice nekih novih procesa ili možda sukoba. Mislim da ih je reis Kavazović jako dobro detektirao, o čemu sam već pisao na portalu Autograf.

Čini se, svatko kad se nađe na poziciji moći može reći da je svaki njegov potez pa tako i ovaj proglasiti najvišim nacionalnim interesom. Svi politički trabanti, posebno oni u javnome prostoru (u koje ubrajam ponajprije intelektualce kao ‘politikom najinficiraniju i najkvarniju’) čine sve – čega smo svjedoci ovih dana – da dokažu da je njihov pulen u pravu stvarajući pri tome od njega nepogrešivo političko božanstvo.

Volio bih da se nađu ljudi i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini koji bi imali hrabrosti suočiti se sa svim zlima koja su se događala uime tobože nebeskih (izabranih) naroda i potom tražiti oprost od žrtava. U tome svemu, najteže bit će žrtvama. Izgledno je da je ovim posjetom ta činjenica stavljena u posebnu ladicu i ostavljena na čekanje, do nekih novih vremena. Možda bi je, ako htjednu, mogli otvoriti predstavnici religijskih zajednica, pod uvjetom da nisu inficirani nacionalno-stranačkim interesima i interesima njihovih vođa.

Na našoj internetskoj stranici koristimo kolačiće kako bismo Vam mogli pružati uslugu, analizirati korištenje, osigurati oglašavanje i funkcioniranje sustava, koje bez uporabe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja portala suglasni ste s primanjem kolačića. Više o politici o kolačićima i upravljanja postavkama kolačića pročitajtePrihvatamPročitaj više