Fresh Press portal
Nezavisni informatvni portal

Titov akademik i ministar otkrio najveću tajnu SFRJ: Jugoslavija je pravila nuklearnu bombu i zvala se Sutjeska

Gašenje nuklearnog programa imalo je pozitivan učinak na realizaciju Strategije tehnološkog razvoja Jugoslavije. Oko 1,5 posto tadašnjeg jugoslavenskog BDP-a je išlo u istraživanje i razvoj: 0,5 posto kroz SIZ-ove, 0,5 posto kroz poduzeća, a 0,5 posto kroz tzv. ‘Matićev fond’. To je i danas san niza europskih zemalja – kaže akademik Božidar Matić, bivši jugoslavenski ministar znanosti

VJEROVALI ILI NE! Jugoslavija je bila na putu da napravi nuklearnu bombu, ali je to onemogućilo predratno stanje siromaštva, kaže za “Jutarnji list” akademik Božidar Matić, bivši jugoslavenski ministar znanosti, odnosno predsjednik Saveznog komiteta za znanost i tehnologiju u Vladi Branka Mikulića.

 Dok se o prvom nuklearnom programu, koji je počeo poslije Drugoga svjetskog rata, ponešto zna, za program iz 1980-ih čuli su tek malobrojni pojedinci. U drugom jugoslavenskom nuklearnom programu, navodno kodnog imena “Sutjeska”, važnu ulogu igrao je sarajevski “Energoinvest”.

– Kad je počeo nuklearni program u ‘Energoinvestu’, nisam u to bio upućen. Saznao sam to na čudan način kad sam se 1985. godine vratio u ‘Energoinvest’ nakon što sam četiri godine bio rektor Univerziteta u Sarajevu. Postavili su me tada za potpredsjednika za istraživanje i razvoj. ‘Energoinvest’ je imao 11 istraživačkih centara, od kojih je šest bilo, prema ondašnjoj kvalifikaciji, na razini instituta. Iako sam prije bio direktor jednog od tih instituta i surađivao s ostalima, odlučio sam da obiđem svaki od instituta kako bih se bliže upoznao s time što se radi – priča Matić.

Kako je naveo, u jedan dio zgrade ITEN-a, Instituta za termotehniku ​​i nuklearnu tehniku, nisu ga pustili.

– Rekli su mi: ‘Ovdje se radi jedan projekt. Prema ugovoru, projekt ne može vidjeti nitko osim onih koji imaju dozvolu za to – kaže Matić i dodaje da nije dočekao da dobije pristup tajnom projektu u ITEN-u, jer ga je Branko Mikulić, tadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, pozvao u Beograd.

Jugoslavija je 1980-ih razvijala dva paralelna programa: program A bio je usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B bio je usmjeren na civilnu upotrebu nuklearne energije. U svemu tome je važnu ulogu igrao “Energoinvest”.

– JNA je sve ugovarala s ‘Energoinvestom’, koji je zatim sklapao ugovore s ostalim institutima, uključujući ITEN. Sve je to bilo u najvećoj tajnosti – pojasnio je Matić.

U Zagrebu je program A bio posebno usmjeren na razvoj neutronske komponente bombe. Grupa sastavljena od desetak fizičara, elektroinženjera i tehničara iz Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) bila je izravno uključena u projekt. Samo su dvojica od njih znali pravu svrhu projekta na kojem rade.

U siječnju 1988. godine je njemački magazin “Der Spiegel” objavio kako je Ruđeru Boškoviću uz financijsku podršku sarajevskog “Energoinvesta” povjerena prerada nuklearnog otpada. Iako je u tome članku pogrešno navedeno što se u sklopu tajnog projekta radilo u Zagrebu, točno je navedena važna uloga “Energoinvesta”.

– ‘Energoinvest’ je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije – pojasnio je Matić.

Matić je govorio io važnom sastanku u Vladi Jugoslavije 1988. godine.

– Sad počinje najčudnija stvar. Jednoga dana zove mene Branko Mikulić i kaže: ‘Daj, molim te, dođi na jedan delikatan sastanak, Ukinućemo nuklearni program. Znaš li što o tome? ‘. Kažem ja: ‘Nešto sam načuo’. Na to će meni Branko: ‘Ne može to Jugoslavija raditi, mi moramo ići u gospodarsku reformu, nuklearni program je fantazija iz nekih drugih vremena. A ja to moram reći i Generalštabu – prisjetio se Matić, dodavši da je otišao na famozni sastanak.

Kako kaže, kada je tamo došao iznenadilo ga je njihov civilizirani pristup kad im je Branko rekao da Jugoslavija odustaje od nuklearne bombe da bi se kasnije na sastanku raspravljalo o praktičnim problemima napuštanja tajnog nuklearnog programa.

– Gašenje nuklearnog programa imalo je pozitivan učinak na realizaciju Strategije tehnološkog razvoja Jugoslavije. Oko 1,5 posto tadašnjeg jugoslavenskog BDP-a je išlo u istraživanje i razvoj: 0,5 posto kroz SIZ-ove, 0,5 posto kroz poduzeća, a 0,5 posto kroz tzv. ‘Matićev fond’. To je i danas san niza europskih zemalja – kaže Matić.

Na konstataciju kako mnogi misle da je jugoslavenski nuklearni program bio samo blef i da zemlja poput Jugoslavije nije mogla napraviti nuklearnu bombu Matić kaže:


Komentari
Učitavanje...

Koristimo tehnologiju kolačića kako bismo vam ponudili bolju uslugu internetske stranice prilagođenu vama. Podaci pohranjeni preko kolačića koji se koriste na internetskim stranicama Društva nikad ne pokazuju osobne detalje iz kojih se može utvrditi identitet pojedinca. Prihvati Čitaj više