Fresh Press portal

BIH Vijesti

Je li popovima i hodžama mjesto u školama?

Da li smo toliko očajni da se ne želimo suočiti sa stvarnošću u kojoj živimo, nego smo radije spremni da vjerujemo u onozemaljski spas? – javno su pitali banjalučki profesori sociologije

Ove godine u prve razrede srednjih škola u Republici Srpskoj uvedena je vjeronauka kao izborni predmet. Zapravo, učenici mogu da biraju između pohađanja vjeronauke ili drugog predmeta, koji se zove kultura religija. Time su se nadležni u tom bh. entitetu potpuno oglušili na stavove predstavnika akademske zajednice, koji su nekoliko mjeseci ranije javnim saopštenjima i pismima ukazivali na to da vjeronauci nije mjesto u školi i da se njeno uvođenje dešava na “mala vrata” bez bilo kakve ozbiljnije javne rasprave.

Učenici prvih razreda srednjih škola u Republici Srpskoj, odmah na početku ove školske godine trebali su se opredijeliti hoće li pohađati nastavu iz vjeronauke ili će slušati predavanja iz predmeta kultura religija. Nigdje nema zvaničnog podatka o tome koliko se srednjoškolaca opredijelilo za to da, nakon osnovne škole, vjeronauku počne da uči i u srednjoj školi. Nema podataka ni o tome koliko učenika pohađa nastavu iz pravoslavne vjeronauke, a koliko ih izučava vjeronauku i iz drugih konfesija, pošto je i tu, prema informacijama iz Ministarstva prosvjete kulture RS, data mogućnost izbora.

U razgovoru sa srednjoškolcima vidljivo je da su i njihovi stavovi podijeljeni.

Učenica prvog razreda jedne od srednjih škola u Banjaluci Ivana Jakovljević nije odabrala da uči vjeronauku, uz sljedeće obrazloženje:

Iz prostog razloga što smatram da uvođenjem istog se samo produbljuju ionako duboke brazde između naroda i narodnosti u BiH. Znači, djeci se ukazuje da su drugačiji od svojih drugova i drugarica iz razreda. Dijele se u grupe, postaju sve svjesniji svojih različitosti i postaju sve netolerantniji prema pripadnicima drugih religija“, navodi Ivana.

Banjalučki srednjoškolac Petar se zalaže pohađanje vjeronauke.

Mislim da je dobro da se to uvede, pa, eto, da se bolje upoznamo sa našom vjerom i kulturom“, kaže Petar.

Roditelji nerado pričaju o toj temi. Uglavnom nam kažu da ostavljaju djeci pravo da sami izaberu hoće li izučavati vjeronauku. Neki u neformalnom razgovoru ističu i kako se plaše etiketiranja djece ako ne izaberu da uče o vjeri.

Aleksandra Petrić iz Banjaluke roditelj je djeteta koje iduće godine kreće u srednju školu. Mišljenja je da vjeronauci nema mjesta u školi, te da je uvođenje konfesionog predmeta, bez javne rasprave, potpuno pogrešno, jer se, kako kaže, radi o pitanju koje se tiče osnovnih građanskih prava i sloboda.

Ovo je sekularna zemlja, i crkva bi trebala biti odvojena od države, međutim u praksi to nije tako. Uvođenjem religijske nastave u formalno obrazovanje u osnovne, a sada i u srednje škole, je dovelo u pitanje individualne slobode pojedinca da izabere i praktikuje religiju u svojoj privatnosti, porodičnom okruženju, da to bude lični izbor“, kaže.

Ukoliko je religija dio formalnog obrazovanja, čak i kao izborni predmet”, smatra Petrić, “time se stvara okruženje da oni koji nisu religiozni nisu društveno prihvatljivi, i prestaje biti opcija, postaje uslov da se uklopiš u društvo, da funkcionišeš u njemu, a ne van njega“.

Stoga mislim da je to nasilna društvena promjena koja neće u osnovi donijeti ništa dobro i korisno, već otvoriti prostor za nove diskriminacije i nezadovoljstvo građana“, kaže Petrić.

Na mnoge probleme su ukazivali profesori sociologije sa Fakulteta političkih nauka i Filozofskog fakulteta u Banjaluci, poput toga da nikako nije obrazloženo kako to vjeronauka pomaže usmjerenom srednjoškolskom obrazovanju ili zbog čega se uvodi vjeronauka ako se stalno radi na smanjenju obima izučavanja humanističkih i društvenih nauka, poput filozofije i sociologije.

Da li smo toliko očajni da se ne želimo suočiti sa stvarnošću u kojoj živimo, nego smo radije spremni da vjerujemo u onozemaljski spas?” – javno su pitali banjalučki profesori sociologije, među kojima se potpisao i sociolog religije Duško Trninić. Trninić se protivi konfesionoj nastavi i mišljenja je da bi djeca trebala, ako već uče, učiti o svim konfesijama u Bosni i Hercegovini.

Znači, ukoliko bismo eliminisali to da ne bude konfesionalni predmet, time dolazimo i do onoga ko će predavati taj predmet. Smatram da predmet o religiji trebaju predavati svjetovna lica, sociolozi religije ili istoričari, a ne nikako sveštenici. Sveštenicima mjesto nije u svjetovnim školama. Radi se o javnim institucijama. Javne institucije su zajedničke nama svima, a ne samo pojedinačnim vjerskim zajednicama“, smatra Trninić.

Trninić navodi kako je posebno neprihvatljivo ponašanje Pedagoškog zavoda Republike Srpske, odnosno način na koji Zavod tretira vjerska pitanja u školama, o čemu svjedoči i posljednja direktiva direktorima srednjih škola u Banjaluci da se djeca dovedu na osveštavanje temelja srpsko ruskog hrama.

Šteta je učinjena od strane Pedagoškog zavoda. Prije svega sporan je način uvođenja. Pedagoški zavod nije uveo taj predmet, već ga je uvela Srpska pravoslavna crkva u dogovoru sa predsjednikom entiteta (Milorad Dodik – predsjednik RS)“, navodi Trninić.

Niti jedno niti drugo“, napominje Trninić, “nije nadležno za obrazovni sistem u Republici Srpskoj”.

Ranije je iz Pedagoškog zavoda takođe dopis došao školama, ja sam to pogledao, gdje se zabranjuje bilo kakvo istraživanje u vezi vjeronauke. Mi objektivno ne znamo kakav je stav djece, nemamo neko neutralno i nezavisno istraživanje o samom predmetu. Prosto ne znamo ni kakav je sadržaj predmeta“, ističe Trninić.

Plan je da u narednih nekoliko školskih godina vjeronauka bude uvedena i u druge, treće i četvrte razrede srednjih škola.

Direktor Pedagoškog zavoda Predrag Damjanović tvrdi da je veliki odziv djece da uče vjeronauku.

Po našim informacijama je izuzetno mali broj učenika koji su se opredijelili za alternativni predmet, što znači da su se djeca masovno odlučila za vjeronauku. Što se tiče svih ostalih priprema za nastavni plan i program za vjeronauku i kulturu religije, to su Katehijski odbor i Pedagoški zavod pripremili, nastavni plan je usvojen i mislim da sa te strane nema nikakvih problema“, tvrdi Damjanović.

Dok je u prvom i drugom razredu alternativni predmet vjeronauci kultura religija, dotle će alternativa u trećem i četvrtom biti predmet etika.

Uvođenje konfesione nastave u srednje škole takođe je jedan od dokaza kako smo samo prividno sekularno društvo, navodi sociolog religije Duško Trninić

Mi ovdje svakodnevno prisustvujemo narušavanju sekularnosti. Ja volim javno reći da mi nismo sekularno uređeno društvo, iako ono tako jeste u teoriji, ali nije i u praksi. Znači u samom momentu dok imate vjerske službenike koji sasvim normalno drže nastavu u svjetovnim, javnim školama kroz vjeronauku, dok imate vjerske praznike koji se obilježavaju kao entitetski, dok imate entitetske službenike koji polažu zakletvu vjerskim institucijama, dok imate ponovo vjerske službenike koji prisustvuju zasjedanju Narodne skupštine i sl, dok imate ponovo javne institucije i škole koje se zovu po vjerskim ličnostima, znači ipak vidimo po tome da je nama religija itekako postala javna, a ne privatna kako bi trebalo biti u sekularno uređenoj državi“, zaključuje Duško Trninić, piše “Radio Slobodna Evropa“.

>>> PRATITE NAS! DRUŠTVENI SMO! FACEBOOK & TWITTER <<< ________________________________________________________________________________________

Na našoj internetskoj stranici koristimo kolačiće kako bismo Vam mogli pružati uslugu, analizirati korištenje, osigurati oglašavanje i funkcioniranje sustava, koje bez uporabe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja portala suglasni ste s primanjem kolačića. Više o politici o kolačićima i upravljanja postavkama kolačića pročitajtePrihvatamPročitaj više