Katarinu Špoljar Furač (71) cjepanicom je ubio izvanbračni partner Mile Milenković (70). Tvrdi da je nožem krenula na njega. Stanovnici Gornje Plemenšćine kod Pregrade su u šok.
Vidio sam Miljenka u petak ujutro. Šetao je od vrata do ugla vikendice i tako par puta. Gledao je u pod i samo šutio. Nekoliko minuta kasnije stigla je policija pa sam se spustio da vidim što se to pobogu događa. On je samo šutke otišao s policajcima u kuću, a meni su rekli da ne mogu biti tamo pa sam otišao , priča Josip Kranjec (57), sin Katarininog bivšeg partnera Augusta Kranjeca (78) koji žive 200-tinjak metara od Katarinine vikendice u Gornjoj Plemenšćini kod Pregrade.
U njoj je u petak Mile Milenković s više udaraca cjepanicom ubio izvanbračnu suprugu Katarinu Špoljar Furač. Milenkovića su u nedjelju doveli pred sutkinju istrage Županijskog suda u Zagrebu koja ga je poslala u istražni zatvor na mjesec dana kako ne bi pobjegao.
Milenković je u svojoj obrani tvrdio, neslužbeno doznajemo, kako ga je Katarina oko 3.30 sati zazvala iz drugog dijela kuće. Kad se ustao i otišao vidjeti zašto ga zove, tvrdi, s police je uzela nož i krenula na njega pokušavajući ga ubosti. On je zgrabio cjepanicu i udario je po glavi. Kad ju je lupio nož joj je pao iz ruke, a on ga je podigao i oprao, a cjepanicu je bacio. Rekao je, neslužbeno doznajemo, kako se nakon toga više ničeg ne sjeća.
U ožujku 2020. Katarina se nakon potresa iz Zagreba preselila u Gornju Plemenšćinu, a s njom je došao i Miljenko, mještanima potpuno nepoznati muškarac. No, kako kažu, prihvatili su ga jer ga je Katarina uvijek hvalila.
– On je tu bio da joj pomogne oko dvorišta, vrta i poslova u kući jer je bila bolesna i sama to nije mogla. Čuo sam samo da je u Zagrebu bio beskućnik i da je živio u kontejneru, a Katarina ga je spasila i dovela ovdje. Ne želim ulaziti u to je li bilo nešto između njih dvoje, ali ona ga je uvijek zvala “moj Miljenko”. Obožavala ga je, a i on se prema njoj lijepo ponašao – priča nam August pa nastavlja.
– Katarina i ja nekad davno o bili smo partneri, no ostali smo prijatelj. Često smo se čuli i viđali, čak i kad je on bio tu. Svi smo si međusobno pomagali. Posljednji put smo se čuli u četvrtak prije podneva, samo nekoliko sati nakon što ju je ubio… Bože, pa zašto? Nikad ne bih rekao da je takav čovjek, niti da bi nekog ozlijedio. Bio je i veliki vjernik, ali tko može znat što se događalo u četiri zida – tužan je August, kojeg je vijest o Katarininoj smrti prilično pogodila.
Augustov sin Josip ispričao nam je kako je Miljenko često i kod njih znao dolaziti te im pomagati u poljoprivredi i poslovima oko kuće.
– Kad bi završili s poslom često bi ga ponudili ručkom ili večerom, a uz to i rakijicom. Skupa smo znali popiti koju čašicu, ali nikad ne bi rekao da je alkoholičar niti da bi bio nasilan – kaže Josip. August je dodao kako ni Katarina nikad nije bila problematična.
– Ona je bila bolesna i teško se kretala. I kad smo bili u vezi, nikad nije bila bezobrazna ili agresivna. Prošla je puno toga, ali je bila dobra. Žao mi je što se ovo dogodilo – priča August.
Istražiteljima je problem bio utvrđivanje identiteta osumnjičenog koji nije imao ništa od dokumenata, ni osobnu ni domovnicu. Kako bi uopće utvrdili tko je policija je morala posegnuti u kartoteku te je u starim osobnim iskaznicama tražila otiske prstiju i uspoređivala ih s otiscima osumnjičenog Milenkovića. Na kraju su u papirima uz osobnu iskaznicu izdanu 16. srpnja 1970. naišli na otiske prstiju koji se podudaraju s osumnjičenikovim i tako sa sigurnošću utvrdili njegov identitet.
ŽDO ga tereti da je oštećenicu, u namjeri da je liši života, tvrdim predmetom više puta udario po glavi i vratu.. Na mjestu je preminula. Na prozoru zelene vikendice u malom zagorskom mjestu Gornja Plemenšćina danas u spomen na ubijenu stoje dva crvena lampiona prenosi 24Sata.