Ministrica Lejla Brčić i u novom mandatu Vlade Kantona Sarajevo predvodi resor pravde, a znajući glave boljke našeg društva to je upravu ključni sektor. U intervju za Klix.ba govori o najaktualnijim temama koje stoje pred njom i njenim ministarstvo.
U društvu koja su duboko opterećena korupcijom, ministarstva pravde se nameću kao ključna. Koji su ciljevi Vašeg ministarstva do kraja mandata?
Na prvoj javnoj debati pod nazivom “Pravo na pravdu” održanoj kao uvod u objavu izvještaja o vladavini prava u BiH, grupe eksperata koju je predvodio gospodin Reinhar Priebe, rekla sam da su se pravo i pravda izgubili u institucijama koje trebaju obezbjediti provođenje prava. I sada sam takvog mišljenja. Ministarstva pravde, na svim nivoima vlasti, bi morala biti nosioci aktivnosti osiguravanja vladavine prava, a nažalost trenutno ne možemo posvjedočiti da je tako i u praksi.
Kao što sam najavljivala i prvi put, kada je imenovana tzv. Vlada šestorke, ključna aktivnost ovog ministarstva će biti uspostavljanje sistema koji će suziti prostor za koruptivna ponašanja. U toj vrsti aktivnosti rukovodimo se smjernicama i normama UN Konvencije za borbu protiv korupcije, koju je ratificirala i Bosna i Hercegovina. Ključne aktivnosti koje predviđa konvencija su: uspostava neovisnog tijela za koordinaciju aktivnosti za borbu protiv korupcije (iz tih razloga smo uspostavili i jačamo Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom), jačanje integriteta nosilaca javnih funkcija kroz transparentnost njihovog rada, uz preporuku objave podataka o imovini, jačanje integriteta zaposlenih u javnom sektoru posebno kroz edukacije, te uređenje sistema javnih nabavki.
Foto: I. Š./Klix.ba
U javnosti se već popularisao Zakon o sprječavanju nepotizma. Da li je to inicijativa koja ima međunarodnu podršku, te šta ona u praksi treba da znači?
Da, kako ste i sami uočili, velika se bura već podigla oko najavljenog Zakona o sprječavanju nepotizma. Mi smo društvo koje je duboko nagriženo korupcijom, te za posljedicu toga imamo potpuno nepovjerenje građana u javne vlasti. Vraćanje povjerenja građana je dug proces, koji će od javnih zvaničnika zahtjevati potpuno drugačiji pristup politici pa i određena, nazovimo ih, odricanja. Sjetit ćete se kada smo uspostavljali registar zaposlenih, da je bilo velikih negodovanja zbog ugrožavanja prava na privatnost, jednako tako i kod objave imovinskih kartona nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo, a na osnovu Zakona o prijavljivanju i postupku provjere podataka o imovini nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo.
Isti proces otpora prolazimo i sa najavljenim Zakonom o sprječavanju nepotizma. Kod donošenja ovakve vrste propisa uvijek imate dva tasa, među kojima morate naći ravnotežu. S jedne strane zaštita osnovnih ljudskih prava na privatnost ili u ovom slučaju na jednak tretman, odnosno zabranu diskriminacije, a s druge strane javni interes. U okolnostima kada su brojni slučajevi gdje i po nekoliko desetina članova porodice nosilaca javnih funkcija radi u javnom sektoru, i kada građani percipiraju mogućnosti rada u javnoj službi isključivo kao poveznicu sa stranačkom ili porodičnom povezanošću sa funkcionerima, onda je jasno da je, radi integriteta javne službe i vraćanja kredibiliteta istoj, neophodno donošenje jednog ovakvog zakonskog rješenja.
Vrlo često je pogrešno percipirano da međunarodna zajednica simpatiše i podržava tada vladu šestorke, a sada i novoimenovanu vladu. Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini insistira na vidljivim aktivnostima ispunjenja preporuka za pristupanje EU i borbi protiv korupcije kao prioritetu broj 1. Naša Vlada je, nažalost, među rijetkima u BiH, koja poduzima aktivnosti na tom polju, i zbog toga imamo podršku međunarodne zajednice. Pozivam javno i sve ostale nivoe vlasti da počnu raditi svoj posao i sasvim sigurno će imati i podršku građana, kao i međunarodne zajednice.
Foto: I. Š./Klix.ba
Sarajevo ima ono što drugi kantoni nemaju – savjetnika za borbu protiv korupcije. Koja je uloga Erika Larsona, te kako građani mogu pratiti njegov rad? Da li je tajna koji su to njegovi savjeti?
Moram reći da sam i kao građanka i kao ministrica pravde i uprave žalosna zbog činjenice da imamo u toj mjeri nefukcionalno pravosuđe, da su nam potrebni inozemni savjetnici kao kontrolni mehanizam. To je pokazatelj slabosti naših, prije svega pravosudnih, institucija. S druge strane, ponosna sam da smo, uprkos snažnim otporima, kako pojedinih politika, tako i zvaničnih institucija, implementirali protokol o saradnji kojeg su potpisali ambasador Nelson, premijer Forto, te zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD, gdin Andrews, a koji za svoj ishod ima angažman gospodina Larsona pri Uredu za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom. Moj prvi zvanični sastanak, nakon imenovanja na poziciju ministrice, je bio upravo sa gospodom Larsonom i Kafedžićem. Razgovarali smo o dosadašnjim i budućim aktivnostima i postigli konsenzus da su naši zajednički priorteti u narednom period jačanje Ureda, donošenje Zakona o zabrani nepotizma, aktivnosti na implementaciji Uredbe o kontroli nabavki, proširenje postojećih registara, kao i zakonsko uređenje sukoba interesa i zaštite prijavitelja korupcije, barem do momenta dok viši nivoi vlasti, Federacija BiH i Država, konačno zakonski ne regulišu ta pitanja na adekvatan način.
U Kantonu Sarajevo nekoliko je sudskih predmeta koji jako privlače pažnju javnosti, a godinama su već na mrtvoj tački. Šta ministrica može uraditi da se “pravnoj državi” vrati potrebni dignitet?
Pravosudne institucije su samostalne u svom radu, a nadzor nad njihovim radom vrši Visoko sudsko i tužilačko vijeće, te u tom smislu kantonalna ministarstva pravde nemaju gotovo nikakav utjecaj. Ipak, ukazivanje na određene pojave, odnosno nepravilnosti koje uočimo, svakako nam je odgovornost. U tom smislu, podsjetila bih na predmet Sarabon. U konkretnom predmetu, Tužilaštvo je cijelih 12 godina, što je možda i nezabilježeno u pravnoj praksi, vodilo istragu bez konačne tužilačke odluke. Posebnu težinu slučaju daje činjenica da je stečajni postupak (u kojem su povjerioci, prvenstveno bivši radnici, trebali namiriti svoja potraživanja) obustavljen do okončanja postupka po krivičnoj prijavi. Nakon što su mi se obratili bivši radnici Sarabona, slala sam više urgencija kako prema Tužilaštvu, tako i prema VSTV i Uredu disciplinskog tužioca, što je na koncu rezultirali podizanjem optužnice u konkretnom predmetu. Na pomolu je, čini se, i sličan slučaj u stečajnom postupku “Vranica”, u kojem takođe postoje određene nelogičnosti u radu suda, u smislu mogućeg odugovlačenja postupka. O svemu sam obavještena od strane stečajnog upravnika i odbora povjerilaca, nakon čega su poslani upiti, odnosno zahtjevi za nadležno postupanje VSTV, a očekuje se i postupanje Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom u konkretnom slučaju.
Foto: I. Š./Klix.ba
Naša stranka u novoj vladi ima ima premijera I jednu ministarsku poziciju, mnogi smatraju da je to malo, šta vi mislite?
Naša stranka je idejni tvorac i glavni zagovornik projekta formiranja vlasti na bazi programske koalicije, koju su, moram reći, naši partneri zdušno podržali, prihvatili i zajedno sa nama zagovarali. Vrlo često, u nekim ranijim periodima, prema Našoj stranci je upućivan prigovor da izbjegavamo odgovornost i da se držimo po strani, odnosno u opoziciji, što naravno nije bilo tačno. Rekla bih da smo sve vrijeme bilo dosljedni i istrajni, makar nas to nekada koštalo i glasova na izborima, u namjeri da ne želimo u vlast u kojoj će se dijeliti pozicije i stolice, nego u vlast u kojoj će se tačno znati program i očekivanja. U takvoj situaciji, mnogo manje je važno koliko pozicija imate ili nemate. Ukoliko ova Vlada provede program kojeg smo prezetnovali građanima i građankama, svi članovi koalicije (stranke i nezavisni zastupnici) su uspjeli i zaslužni su, neovisno o procentu učešća u vlasti.
Ukoliko podbacimo u provođenju programa, potpuno će biti nevažno ko je imao premijera i koliko ministara ili ministrica, svi ćemo biti odgovorni pred građanima i snosit ćemo posljedice zbog neispunjenih ciljeva i zadataka. Naravno, iako smo imenovani u vrlo teškom periodu, u vrijeme najveće postratne zdravstvene i ekonomske krize, zbog odlučnosti i jasnog opredjeljenja svakog člana Vlade pojedinačno, ali i sinergije i timskog duha, odnosno opredjeljenosti da jedni drugima budemo podrška u radu, sigurna sam da ćemo se uspješno izboriti sa svim izazovima koji se nalaze pred nama.
(Klix)