Krajem jula stotinjak privrednika i ugostitelja iz Sarajeva okupilo se ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine protestujući zbog pooštravanja mjera Kriznog štaba Kantona Sarajevo koje podrazumijevaju i skraćenje radnog vremena ugostiteljskih objekata.
Ne sluteći da može i gore, ugostitelji su tada tražili da se ukine skraćenje radnog vremena, a ako do toga ne dođe, da država preuzme fiksne troškove kirije, plate radnicima i uplate doprinosa. I tada su se jadali da veliki broj zaposlenih u ugostiteljstvu ostaje bez posla, piše Avaz.
Umjesto ukidanja skraćenja radnog vremena, ugostitelji su dobili novi šamar – u zatvorenom prostoru može biti najviše 30 ljudi. Vlasnici su i kod prve spomenute mjere imali milion pitanja, a jedno od njih je glasilo: Da li to znači da se gosti neće zaraziti do 23 sata, a poslije hoće?!
Isto tako, nakon najnovijih rigoroznih mjera, nameće se mnoštvo pitanja. Recimo, neki ugostiteljski objekti, sami po sebi, nemaju veći kapacitet od 30 ljudi, pa njih ova posljednja mjera i nije pogodila kao, recimo, vlasnike ugostiteljskih objekata čiji je kapacitet 100 i više mjesta. Šta tek kažu vlasnici svadbenih salona, kojima su mladenci otkazali na desetine proslava. I tako u nedogled.
Jesu li nove mjere posljednji ekser u sanduku ugostiteljstva, pitali smo Nedžada Mulića, predsjednika Udruženja ugostitelja Kantona Sarajevo.
“Iza nove godine doživjet ćemo totalni krah, odnosno ključ u bravu. U Kantonu Sarajevu imamo oko 1.300 ugostiteljskih objekata, od čega je oko pet posto noćnih klubova, dakle objekata koji su radili iza 22 sata. Oni su odavno zatvoreni, odnosno i prije ovih novih mjera” – decidan je Mulić.
Prema njegovima riječima, nemaju pomoć države koja nema ni viziju.
“I po starim mjerama ugostitelji su radili s 30 do 40 posto manje kapaciteta, što je smanjilo dobit, imali smo otpuštanje radnika… Ima nekoliko jakih objekata i oni će, možda opstati, a za ostale je neizvjesna sudbina” – kaže Mulić, dodajući da je, poslije turizma, ugostiteljstvo druga grana koja je najviše pogođena koronavirusom.
Mulić nam kaže da bi vlasti, za početak, mogle makar dozvoliti rad do 24 sata.- U protivnom nam ostaje da se sve pozatvara, ali i u tom slučaju radnici ispaštaju, jer država ne bi bila u mogućnosti da plaća toliki broj ljudi na birou. Jedino riješenje vidim u švedskom sistemu. To je najpametniji sistem. Drže se distance, ali će im ostati privreda. Mi smo toliko mali da sve ovo ne možemo izdržati – zaključio je Mulić.
K. R., vlasnik jednog poznatog sarajevskog kafića, kazao je da ih je više od svega pogodilo to što im niko nije pojasnio nove mjere.
“Sada imamo situaciju da će neki objekat od 50 kvadrata nagurati 30 gostiju, a neko ko ima, recimo, 200 kvadrata, ne može da ima više gostiju. To su odlično riješili u Hrvatskoj, gdje su precizirali da na dva kvadrata može biti jedan čovjek” – kaže vlasnik.
Naš sagovornik nam je ispričao da je i prije novih mjera bilo neugodnih situacija.
“Dešavalo se da kažnjavaju goste. Dok sjede, prema njihovom tumačenju, maska im mora biti pri ruci. Isto tako, kada se ustanu sa stolice moraju staviti masku” – kaže K. R.
Ne izmišljaju samo kod nas „toplu vodu“. Slično je u komšiluku. Tako je u Hrvatskoj među novim epidemiološkim mjerama najviše pažnje privuklo uvođenje koronaredara! Njihova je zadaća paziti da gosti u ugostiteljskim objektima pravilno nose maske, održavaju razmak, da se ne ljube, ne rukuju, ne piju iz iste boce. Ugostitelji moraju osigurati jednog redara na svakih 50 ljudi, a plaćaju ih sami.
“Ne znam, stvarno ne znam gdje ću nabaviti tog redara. Na čiji to trošak ide, moj, na trošak gosta, države?” – rekao je Žarko Ivanković, vlasnik restorana za hrvatske medije.
Da su konobari htjeli vršiti teror nad ljudima, išli bi na policijsku akademiju, jedan je od mnogobrojnih komentara na društvenim mrežama.