Josip Šentija, novinar publicist i savjetnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, umro je u nedjelju navečer u 89. godini. Novinarstvom i publicistikom počeo se baviti 1949. Kao sudionik nacionalno-demokratskog pokreta Hrvatskoga proljeća, postao je član Izvršnoga vijeća Sabora (1971.–72.), a nakon njegovog gušenja isključen je iz javnog života.
Nakon višestranačkih izbora 1990. postao je prvim direktorom Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) 1990.–91., potom je kratko vrijeme bio savjetnik predsjednika Republike Franje Tuđmana.
Prema sjećanju bivšeg hrvatskog predsjendika, Stjepana Mesića,Josip Šentija je neposredno sudjelovao u pregoborima o podjeli BiH.
Mesić je kazao kako je Tuđman nakon Karađorđeva gdje se tajno sastao s Miloševićem, “došao u dobrom raspoloženju, vrlo zadovoljan, govoreći da je sve uredu, da JNA neće napasti Hrvatsku i da će Hrvatska biti veća nego što je bila. Biće u granicama Banovine, čak i većim. Rekao je da će dobiti Kladušu, Cazin, Bihać. Milošević mu je objasnio da je to turska Hrvatska”. Kada se diskusija prenijela na Bosnu, Tuđman je Miloševiću na karti pokazao kako bi “južna Hrvatska bila ugrožena ako bi cijela Bosna pripala Srbiji”.
Ukazao je na međuetničke i razlike među civilizacijama i rekao da bez Jugoslavije, koje neće biti jer Hrvatska proglašava samostalnost, Bosna ne može opstati. Da bi se izbjegao rat, rješenje treba potražiti u dogovoru Cvetković-Maček iz ’39., koji je, prema njegovom mišljenju, najsvjetliji trenutak u historiji srpsko-hrvatskih odnosa.
Stjepan Kljuić, tada predsjednik HDZa BiH, potvrdio je kako je nakon Karađorđeva imao sastanak sa Tuđmanom koji ga je informirao o detaljima diobe Bosne. Jedan od rezultata sastanka u Karađorđevu bilo je i formiranje ekspertnih timova koji su trebali razraditi detalje razgovora Tuđman – Milošević.
U Tuđmanovom timu su bili Dušan Bilandžić, Josip Šentija i Zvonko Lerotić. Na srpskoj strani Smilja Avramov, Dušan Mihajlović, Vladan Marković i Vladan Kutlešić. Između timova su, kako tvrdi akademik Dušan Mihajlović, uz znanje političkih vrhova Srbije i Hrvatske održana tri sastanka: u Belju kod Osijeka, Beogradu i Zagrebu. “To su bili uopšteni razgovori u kritičnom momentu međusobnih srpsko-hrvatskih odnosa.
Hrvatski povjesničar Miroslav Akmadža nedavno je objavio knjigu Franjo Kuharić; kardinal i vlast, koja donosi dnevnike nadbiskupa Kuharića. Evo što je o Tuđmanovim planovima za podjelu Bosne Franjo Kuharić zabilježio u svojim dnevnicima. U maju 1991. godine fra Gabrijel Jurišić obavijestio je kardinala Kuharića da mu je Tuđmanov savjetnik Josip Šentija priznao kako je u aprilu te godine sa grupom srpskih stručnjaka, u Tuđmanovo ime razgovarao o podjeli BiH.
Mjesec dana kasnije, 8. juna, piše Kuharić, predsjednik Tuđman na jednom je sastanku istaknuo kako se svi problemi jugoslavenske krize prelamaju u BiH, naglasio kako je Bosna i Hercegovina nastala kao povijesni apsurd iz osmanskog razdoblja, te da je rješenje u razgraničenju BiH. Nakon sastanka kardinala Kuharića i njegovih pomoćnih biskupa s predsjednikom Tuđmanom, 29. oktobra 1991. godine dr. Kuharić zapisao je kako je dr. Tuđman rekao sljedeće: ”Podjela BiH činjenica je na samom terenu, gdje svaka nacija upravlja određenim teritorijem, a središnja je politika nemoćna.”
Kardinal Kuharić je upozorio Tuđmana da međunarodna zajednica neće prihvatiti raspad BiH, na što je predsjednik odgovorio da se granice BiH mogu mijenjati ako se sve strane tako dogovore. Šestog januara 1992. godine, na novogodišnjem prijemu za predstavnike vjerskih zajednica, predsjednik Tuđman kazao je bosanskohercegovačkim biskupima Pavlu Žaniću, Franji Komarici i Vinku Puljiću da bi podjela BiH mogla biti nužna, kako bi se izbjegao rat u BIH. Tom je razgovoru prisustvovao kardinal Kuharić.
Tuđman je dodao da Hercegovci neće prihvatiti ni jedno rješenje, osim da budu u sastavu Republike Hrvatske. U ono je vrijeme, podsjetimo, ministar obrane i najbliži Tuđmanov suradnik bio Gojko Šušak, političar iz zapadne Hercegovine.
Naposljetku, kardinal Franjo Kuharić u svom je dnevniku u februaru 1994. godine zapisao ove rečenice: ”Ekstremna hrvatska politika dovela je od uništenja Hrvata u Bosni i Hercegovini, jer je bila kratkovidna. Hrvatska država u Hercegovini imitacija je srpske države u Bosni. Zato su nas i izjednačili sa Srbijom. Ali, vladajuća stranka i g. Tuđman smatraju da je njegova politika najbolja za Hrvatsku. Trebalo bi se prvo osloboditi neprozirnih vođa u Hercegovini. Kamo su nas doveli?” pitao se kardinal Kuharić.
(Saff/Slobodna Bosna)